Dharmesh Shah o startupima

Već mi duže vrijeme u Firefoxu stoji otvoren tab s video prezentacijom koju je Dharmesh Shah — serijski poduzetnik i investitor čiji je posljednji startup HubSpot — održao na konferenciji Business of Software održanoj prije nekog vremena u Bostonu.

Kako me epidemijski konjuktivitis (nije tako strašno kao što zvuči, ali je dosadno) poštedio nekih drugih obaveza konačno sam našao vremena pogledati video i gledajući ga stalno nailazim na zanimljive lekcije koje mogu samo koristiti startupima, pa sam odlučio komentirati svaku novu ideju kako se pojavi.

Ideja je sporedna — treba krenuti

Jedna od važnih stvari koju Dharmesh ističe jest da nije važno — dapače, rijetko je i moguće — iz prve pogoditi savršenu ideju i proizvod kojeg samo treba realizirati. Naprotiv, praksa pokazuje da je većina uspješnih tvrtki počela s nekim drugim proizvodom ili konceptom od onoga s kojim su na kraju uspjeli. Najpoznatiji primjer je Flickr, čiji je izvorni poslovni model bio sasvim drugačiji, dok kod nas imamo svježi primjer prilagođavanja poslovnog plana u startupu Shout’Em.

Nije važno gdje ste

Jedna Dharmeshova poanta koja je vrlo ohrabrujuća za hrvatske startupe jest da se dobar i uspješan startup može pokrenuti bez obzira gdje se nalazili; tj. ne morate biti u Silicijskoj dolini ili Londonu. Isto tako, startup se može pokrenuti bez milijunskih investicija i venture kapitala; Dharmesh je svoj prvi uspješan startup pokrenuo u gradiću u Alabami, ne znajući uopće za pojam venture capital, dok u našim krajevima odličan primjer takvog uspjeha predstavlja activeCollab.

Novac ne dovodi posjećenost

Dharmesh ima odličan blog i forum OnStartups, i iznenadilo ga je kad je otkrio da njegov site posjećuje daleko više ljudi nego siteove nekih startupa s kojima je surađivao, a koji imaju budžet za marketing, stručnjake koji se brinu o posjećenosti itd. Dakle nije bitno imati velike novce, ljude se privlači kvalitetnim sadržajem.

Dvanaest plamenih obruča venture kapitala

Nalaženje venture investicije često je nužno, ali je sporo i dugotrajno, i zahtijeva da se poduzetnik bavi rješavanjem krivih problema (investitorovih umjesto korisnikovih), što jednostavno oduzima puno previše vremena. Isto tako, kombinirane investicije — tzv. syndication — nisu dobro rješenje jer smanjuju broj potencijalnih “kupaca”, odnosno ulagača; puno je bolje ako možete dobiti nekoliko VC fondova da vam ponude ulaganje, te da se međusobno nadmeću tko će vam pružiti bolje uvjete.

Ne pišite poslovni plan — pišite blog

Dharmesh tvrdi da poslovne planove nitko ne čita — čak ni u VC tvrtkama. Osobno vjerujem da je to točno u Silicijskoj dolini i SAD općenito, gdje svaki investitor dnevno dobiva na desetke ako ne i stotine upita i planova; no u našim uvjetima, gdje je broj zanimljivih projekata još uvijek daleko manji, dobro postavljen poslovni plan može činiti razliku između toga da vas ulagači ganjaju i toga da vam se smiju. No potpuno se slažem s njim kad kaže da planovi efektivno nemaju puno smisla, jer male promjene u pretpostavkama često mogu značajno utjecati na ishod, a da u praksi to neće imati nikakvog efekta niti sličnosti s konačnim rezultatima. Posebice mi se dopada njegov pristup “ako promijenim broj korisnika ovdje, malo dodam očekivane prihode ondje, nagnem glavu u lijevo i zažmirim na jedno oko stvar izgleda kao prilika vrijedna milijardu dolara”; pisanje poslovnog plana za startupe se najčešće svodi na pokušaj predviđanja nečeg što jednostavno nije moguće znati u tome trenutku.

Startupi se trebaju sramiti svojih proizvoda

Kad startup lansira svoj proizvod na tržište, on mora biti tako loš da ga se startup može stramiti. Jer ako nije, startup je čekao predugo, usavršavao da dovoljno dugo da bude kvalitetan, ali i da se situacija na tržištu promijeni. U svakom slučaju, proizvod treba biti dostupan što prije, bez obzira na kvalitetu, a najgore je skrivati ga kako ga konkurencija ne bi otkrila, kopirala ili slično. Puno je važnije što će skrivanje onemogućiti feedback od korisnika i prilagođavanje potrebama tržišta.

Ove sam natuknice izvukao iz prvih pola sata prezentacije, jer ju nažalost ipak nisam mogao pogledati u jednom komadu. No nakon toga tek postaje zanimljivo — kako odrediti cijenu (znanstvena metoda: nasumice), kako prodavati pre-alfa softver itd — te svakako preporučujem da si izdvojite sat vremena i pogledate ju u cijelosti.

Reblog this post [with Zemanta]

Startupi i kriza

Vatroslav nas je u komentaru uputio na novi članak našeg Stanislava, koji piše za blog-mrežu Mashable. Kako posljednjih dana intenzivno razmišljam o utjecaju ove financijske krize na startupe dobio sam inspiraciju i po svom dobrom starom osjećaju napisao komentar koji je zaslužio postati i člankom na ovom sajtu. Cjelokupni tekst komentara prenosim dolje, a usput se ispričavam svima kojima engleski jezik predstavlja problem: izvorni tekst je bio na engleskom, a posljednjih tjedan dana sam već počeo i razmišljati na tom jeziku…


Image via Wikipedia

Stan, just a few thoughts from your own neck of the woods:

1. I don’t think we’ll see a significant downsizing of VC and angel investments. Those funds are provided by people with extra cash, and that cash isn’t going anywhere (unless, of course, they weren’t smart enough to pull it out of banks before they went down, in which case I’d rather not to be funded by them anyway). The opportunities to increase your wealth through investing are being severily reduced — real estate market is going down, stock markets are going down, etc — and even risky investment opportunities such as startups have a much better chance of a good ROI as opposed to those traditionally safe investment targets.

2. This is not dotcom bubble burst, this is a completely different kind of crisis. At that time we saw a bubble growing and bursting in a single industry — online technologies — while the rest of the business world was doing quite fine, even after 9/11. And the bubble was actually an anomaly — if you discount it from the financial charts you will notice that the general trend of online industry was steadily upward, and we have now reached similar levels of investments as seen during the bubble, only more widespread and without the feeding frenzy we saw then. And besides that — people will always invest in technology, and especially online technology is such a young field that there is still more than plenty of room for innovation and even non-innovative opportunities there

2a. Any startup which is not prudent about the way it spends its cash is certainly doomed, and rightly so. During the dotcom bubble we have seen plenty of startups with extreme burn rates, but as I said above it was an anomaly — a pre-revenue company simply can’t afford to overspend.

3. The best moment to invest to a startup is in a downtime. First, most startups need three to five years to develop a product and reach a level of maturity where the investors can reap rewards (through trade sale or IPO). If we look back, we can see that some of the most successful technology startups were established in the time of the post-bubble “nuclear winter”: the examples are Google (1999), Facebook (2004), YouTube (2005) and Skype (2005), to mention just a few. Second, no crisis lasts forever — if we learn from history, we’ll see that even the Great Depression lasted no more than a decade. The world today has much more mechanisms to control the crisis than were available in 1930s — one of them is effective global communication being enabled exactly with online technologies — so it will likely last just as long as it takes a new technology to grow useful.

4. And finally, I would like to once again add to the differentiation between projects and businesses; or rather, I’d like to use the term “innovations” instead of projects. When you’re starting up, there are only two things you can possibly be building: one is an innovative technology (or an innovative process, or a way to do business, or something else; the key word is “innovative”), and the other is sustainable business. If you’re lucky, you’re doing both (like Google or SpinVox did), but it’s nothing wrong if you just have a new technology without a business model, or are copying an existing business model on a new market. The point is to have at least one clear, easily identifiable points where you differentiate from others in the market; this point of differentiation — or competitive advantage, as they often call it — can be a proprietary (but superior!) technology, or an underserved market, or even simply a better process allowing you to be significantly better/quicker/cheaper than the competition.

It is not important whether you build your company with a clear business model, or you’re just developing a killer technology and don’t want to think about how it will be used; the only problem is if you’re deluding yourself that your competitive advantage is significant enough to make a difference. If you’re making a Facebook-clone which differentiates only by being in a language spoken by four million people, you’re in for a rude awakening.

Reblog this post [with Zemanta]