Zašto imam problema s natjecanjima startupa

Danas sam na Netokraciji pročitao najavu natječaja StartUpOpen, koji se organizira u sklopu konferencije BlogOpen, u listopadu 2011. u Novome Sadu. Kako piše na siteu:

StartUpOpen 2011 je takmičenje startup projekata iz IKT oblasti i prvenstveno se odnosi na projekte pojedinaca-frilensera, studenata i grupa pojedinaca iz regiona, a mogu se prijaviti i male agencije i mala preduzeća (do 5 zaposlenih, do 3 godine od osnivanja).

Ovo nije prvi takav natječaj na kojeg sam naišao, posebice u regiji — tu je i startUPweb kojeg radi ekipa iz Web::Strategije, te niz natječaja za poslovne planove poput onog kojeg je nedavno organizirao eSTUDENT. Iako među njima postoje značajne razlike, sa svakim od tih natječaja imam velikih problema, smatram da su prilično promašeni i da često donose više štete nego koristi.

Continue reading Zašto imam problema s natjecanjima startupa

Zašto u Hrvatskoj nema tehnoloških startupa?

Svatko tko je iole upoznat s informatikom na području Hrvatske (a i ostatka regije), jako dobro poznaje jednu notornu činjenicu, a to je da velika većina (ne znam točnu brojku, ali sumnjam da ću puno pogriješiti ako napišem 99%) domaćih IT tvrtki prodaje usluge. Da vas netko upita da nabrojite tri tvrtke koje znate a koje prodaju proizvode, koga biste spomenuli? Pazite, govorim o tvrtkama koje proizvode i prodaju vlastite proizvode — dakle ne distributere inozemnih softverskih kuća. Continue reading Zašto u Hrvatskoj nema tehnoloških startupa?

Lovci na lavove

Nedavno sam u razgovoru s jednim investitorom saznao kako je jako nezadovoljan u jednim ulaganjem — riječ je o visokotehnološkoj tvrtki u fazi istraživanja i razvoja — te kako je naučio lekciju i kako više nikad neće uložiti u takve tvrtke. To je njemu prvo ulaganje u čistu R&D tvrtku, i mogu razumjeti taj stav, no bojim se da je malo krivo postavio stvar.

Zamislite situaciju da ste išli u safari i naletjeli na lava i jedva izvukli živu glavu. To iskustvo vas je naučilo da su lavovi opasni i da vas mogu koštati glave ako niste oprezni i ako ih dobro ne poznate. Naravno, idući put kad ugledate lava u divljini, najprirodnija reakcija je da pobjegnete ili se sakrijete, odnosno izbjegnete ga na neki način. Zar ne?

Ustvari ne. Točnije da, to je najlogičnija i nabolja reakcija, osim u jednom slučaju: ako želite postati lovac na lavove. U tom slučaju ta reakcija vam garantira da nećete uspjeti u toj vrsti posla, i da je najbolje da se toga odmah okanete te niti ne pokušavate. Slobodno lovite zečeve i kokoši, ali zaboravite na lavove — i sve što uspješna karijera lovca donosi.

Da, lov na lavove je riskantan, i svaki put kad mu se približavate osjećat ćete čvor u želucu i oblijevat će vas hladan znoj, a često će vam lav i pobjeći ili ćete se naći u životnoj opasnosti; ali svaki uspješan ulov to će višestruko nadoknaditi. A ako niste spremni proći sve te nevolje kako biste stigli do uspjeha, bolje da ni ne razmišljate o tome i potražite drugu karijeru.

A ako sad zamijenimo lavove sa startupima, savjeti su vrlo slični, bez obzira jeste li poduzetnik koji želi uhvatiti najopasnijeg lava, ili ulagač koji mu se želi pridružiti u tom pokušaju. Ako niste spremni na čvor u želucu i hladan znoj, zaboravite na startup.

Usvajanje djece i domaći venture fondovi

Ovaj članak mi se kuha u glavi već neko vrijeme, preciznije od kad sam negdje s početkom godine u siječanjskom broju Forbesa pročitao članak o osnivanju niza tzv. fondova za gospodarsku suradnju. U svojoj osnovi FGS-ovi predstavljaju državni pokušaj pokretanja domaćih venture fondova, ali nakon pročitanog članka, a naročito citiranih izjava čelnika tih fondova, zaključio sam da se tim potezom radi jedna vrlo kriva stvar, iako s jako dobrim namjerama. A dobro znamo čime je popločan put do pakla…

Analizirajući stav ljudi koji vode ili će voditi domaće venture fondove sjetio sam se jedne priče Ephraima Kishona koju sam pročitao prije jako puno godina, ali mi se usjekla u sjećanje, te savršeno opisuje način razmišljanja tih ljudi. Continue reading Usvajanje djece i domaći venture fondovi

Još malo o ulaganjima u startupe

Prije desetak dana Netokracija je objavila članak o novoj investiciji u slovensku Zemantu, čiji su se komentari u suštini pretvorili u prepisku između mene i gospodina koji se potpisao samo kao “Damir 2”, a čiji su vrlo zanimljivi komentari povukli neke od temeljnih pitanja ulaganja u startupe, posebice u najranijoj fazi i posebice u Hrvatskoj. Kako mi je ipak lakše odgovarati na vlastitom terenu, a i nisam siguran koliko ljudi redovno prati komentare na nekom blogu, prebacujem cijelu diskusiju ovamo, prenoseći sve dosadašnje moje i Damirove doprinose — njegovi su formatirani kao citat, a moji odgovori su između toga.

Continue reading Još malo o ulaganjima u startupe

Dioničke opcije

Prije nekog vremena dobio sam na mail sljedeći upit od jednog domaćeg developera:

Dobio sam priliku da se priključim jednom firmi iz Bostona, mogu reći ime ali mislim da nije ni bitno za moje pitanje. Oni su privatna firma, do sada je tri VC uložilo u njih.

Oni imaju sljedeći program nagrađivanja u firmi. Nakon tri mjeseca rada osoba dobija udjele kod njih i s vremenom dobija još novih udjela. Udjele može prodati (unovčiti), jedino ako firma učini IPO ili ih kupi neka veća firma koja je već na burzi. Ako osoba raskine radni odnos ili dobije otkaz sve udijele gubi.

Mene zanima kako se ova vrsta nagrađivanja zove u praksi?

Meni se osobno tu ne sviđa to što ovo znači da ako ja odem kod njih i budem jedno 2 godine i onda mi se ponudi bolja mogućnost, ja gubim sve te udjele, ako odem. Ili još gore, mogu mi dati otkaz i opet sve gubim.

Obzirom da smatram kako je odgovor zanimljiv i širem krugu, pogotovo što sve više domaćih developera kreće raditi za strance, ovdje ga prenosim u cijelosti.

Continue reading Dioničke opcije

Hrvatski startup mitovi, dio treći

Kao što naslov kaže, ovo je treći nastavak u mini seriji o mitovima vezanim uz pokretanje biznisa. prva dva možete pročitati ovdje, odnosno ovdje.

U današnjem nastavku ću se usredotočiti na možda najčešće mitove, koje sam susreo bez obzira na područje kojim se poduzetnici bave, tržište na koje ciljaju, te traže li vanjskog ulagača ili ne.
Continue reading Hrvatski startup mitovi, dio treći

Ideje za startupe: Farmville uživo

Današnji post Setha Godina dao mi je misliti. U članku se opisuje dobrotvorna organizacija koja dovodi vodu u afrička sela, tako da putem njihovog sitea posjetitelji doniraju sredstva za izgradnju bunara i druge opreme za navodnjavanje.

Pa mi je to dalo ideju: kad je već među korisnicima Facebooka toliko omiljena igra Farmville, zašto ne bismo taj interes iskoristili za nešto korisno? Ideja je vrlo nerazrađena, ali možda bi se moglo organizirati da se u afrička sela — kojima nedostaje osnovna infrastruktura — mogli ugraditi uređaji kojima bi se pratila proizvodnja i drugi parametri, a igrači bi svojim nocem kupovali raznu opremu i druge potrepštine. Onda bi se mogli uspoređivati s drugim selima, natjecati itd…

Ideja je vjerojatno blesava, siguran sam da bi to na neki način bio novi imperijalizam i štatigajaznam, ali eto je tu reda radi… 😀