Kako odrediti valuaciju

Iako je CRANE još od osnivanja (čak i prije toga, i dugo poslije) bio korisnik alata AngelSoft, koji je nedavno preimenovan u Gust, tek sam nedavno otkrio odličan blog kojeg na tom sajtu piše grupa iskusnih poslovnih anđela. Između ostalog, tu možete pratiti seriju pod naslovom Valuations 101, čija je tema prikaz raznih metoda za izračunavanje valuacije startupa. Mnoge od tih metoda su vrlo kompleksne i zahtijevaju razne izračune, praćenje određenih metrika itd.

Međutim, na koji god način izračunali valuaciju, ne smije se zaboraviti činjenica da je osnovna svrha valuacije da se dvije strane u pregovorima — najčešće osnivači i investitori u ranijim fazama, ili sadašnji suvlasnici (osnivači, investitori, zaposlenici itd) i potencijalni kupci cijele tvrke u kasnijim — dogovore oko temeljne vrijednosti oko koje se zatim formira transakcija (ulaganje ili akvizicija) i prijenos (dijela) vlasništva. Zbog tog razloga, koju god da metodu koristite, rezultat tog izračuna možete objesiti kolokvijalnom mačku o rep ako druga strana ne prihvaća vašu valuaciju i ima svoj izračun sa znatno drugačijim rezultatom. Pojednostavljeno gledano, to je kao da želite prodati stan, i koliko god vi željeli naći kupca za €3000 po kvadratu, od posla neće biti ništa ako nitko nije spreman ponuditi više od €1600.

Dakle valuacija je jedna vrlo subjektivna veličina, ali da stvar bude gora ona se i konstantno mijenja — razni faktori svakodnevno utječu na njezin iznos. Napravili ste novu vrlo korisnu funkcionalnost u vašoj aplikaciji? Čestitamo, valuacija vam, je upravo porasla! Google je izbacio novi servis koji izravno konkurira vašem rješenju? Damn, ode valuacija u podrum…

I odjednom, pojavio se potencijalni zainteresirani ulagač, i vi morate iz gore opisanog kaosa izvući jednu cifru koju ćete postaviti kao svoju početnu točku u pregovorima… Kako?

Continue reading Kako odrediti valuaciju

EU Dorado

U komentarima na post Nenada Bakića, kojeg sam komentirao u mom prethodnom članku, komentator hrvojer pitao je:

G. Bakić, što mislite, u kojim je europskim zemljama najpovoljnija klima za mlade ljude koji žele pokrenuti vlastiti posao?

Obzirom da je to jedno područje koje proučavam već niz godina, odlučio sam odgovoriti umjesto Nenada, naravno u okvirima svog ograničenog poznavanja teme.

Continue reading EU Dorado

Rizični kapital

Malo prije sam se s nekih sastanaka vratio na net i dočekala me vrlo zanimljiva baraža članaka iz domaćeg okruženja. Prvo sam na REP-u vidio članak Nexus ulaže, grade se najveći data centri u regiji, a malo kasnije i članak Nenada Bakića Zašto se rizični kapital u Hrvatskoj nikad neće razviti.

Continue reading Rizični kapital

Zašto imam problema s natjecanjima startupa

Danas sam na Netokraciji pročitao najavu natječaja StartUpOpen, koji se organizira u sklopu konferencije BlogOpen, u listopadu 2011. u Novome Sadu. Kako piše na siteu:

StartUpOpen 2011 je takmičenje startup projekata iz IKT oblasti i prvenstveno se odnosi na projekte pojedinaca-frilensera, studenata i grupa pojedinaca iz regiona, a mogu se prijaviti i male agencije i mala preduzeća (do 5 zaposlenih, do 3 godine od osnivanja).

Ovo nije prvi takav natječaj na kojeg sam naišao, posebice u regiji — tu je i startUPweb kojeg radi ekipa iz Web::Strategije, te niz natječaja za poslovne planove poput onog kojeg je nedavno organizirao eSTUDENT. Iako među njima postoje značajne razlike, sa svakim od tih natječaja imam velikih problema, smatram da su prilično promašeni i da često donose više štete nego koristi.

Continue reading Zašto imam problema s natjecanjima startupa

Lovci na lavove

Nedavno sam u razgovoru s jednim investitorom saznao kako je jako nezadovoljan u jednim ulaganjem — riječ je o visokotehnološkoj tvrtki u fazi istraživanja i razvoja — te kako je naučio lekciju i kako više nikad neće uložiti u takve tvrtke. To je njemu prvo ulaganje u čistu R&D tvrtku, i mogu razumjeti taj stav, no bojim se da je malo krivo postavio stvar.

Zamislite situaciju da ste išli u safari i naletjeli na lava i jedva izvukli živu glavu. To iskustvo vas je naučilo da su lavovi opasni i da vas mogu koštati glave ako niste oprezni i ako ih dobro ne poznate. Naravno, idući put kad ugledate lava u divljini, najprirodnija reakcija je da pobjegnete ili se sakrijete, odnosno izbjegnete ga na neki način. Zar ne?

Ustvari ne. Točnije da, to je najlogičnija i nabolja reakcija, osim u jednom slučaju: ako želite postati lovac na lavove. U tom slučaju ta reakcija vam garantira da nećete uspjeti u toj vrsti posla, i da je najbolje da se toga odmah okanete te niti ne pokušavate. Slobodno lovite zečeve i kokoši, ali zaboravite na lavove — i sve što uspješna karijera lovca donosi.

Da, lov na lavove je riskantan, i svaki put kad mu se približavate osjećat ćete čvor u želucu i oblijevat će vas hladan znoj, a često će vam lav i pobjeći ili ćete se naći u životnoj opasnosti; ali svaki uspješan ulov to će višestruko nadoknaditi. A ako niste spremni proći sve te nevolje kako biste stigli do uspjeha, bolje da ni ne razmišljate o tome i potražite drugu karijeru.

A ako sad zamijenimo lavove sa startupima, savjeti su vrlo slični, bez obzira jeste li poduzetnik koji želi uhvatiti najopasnijeg lava, ili ulagač koji mu se želi pridružiti u tom pokušaju. Ako niste spremni na čvor u želucu i hladan znoj, zaboravite na startup.

Usvajanje djece i domaći venture fondovi

Ovaj članak mi se kuha u glavi već neko vrijeme, preciznije od kad sam negdje s početkom godine u siječanjskom broju Forbesa pročitao članak o osnivanju niza tzv. fondova za gospodarsku suradnju. U svojoj osnovi FGS-ovi predstavljaju državni pokušaj pokretanja domaćih venture fondova, ali nakon pročitanog članka, a naročito citiranih izjava čelnika tih fondova, zaključio sam da se tim potezom radi jedna vrlo kriva stvar, iako s jako dobrim namjerama. A dobro znamo čime je popločan put do pakla…

Analizirajući stav ljudi koji vode ili će voditi domaće venture fondove sjetio sam se jedne priče Ephraima Kishona koju sam pročitao prije jako puno godina, ali mi se usjekla u sjećanje, te savršeno opisuje način razmišljanja tih ljudi. Continue reading Usvajanje djece i domaći venture fondovi

Još malo o ulaganjima u startupe

Prije desetak dana Netokracija je objavila članak o novoj investiciji u slovensku Zemantu, čiji su se komentari u suštini pretvorili u prepisku između mene i gospodina koji se potpisao samo kao “Damir 2”, a čiji su vrlo zanimljivi komentari povukli neke od temeljnih pitanja ulaganja u startupe, posebice u najranijoj fazi i posebice u Hrvatskoj. Kako mi je ipak lakše odgovarati na vlastitom terenu, a i nisam siguran koliko ljudi redovno prati komentare na nekom blogu, prebacujem cijelu diskusiju ovamo, prenoseći sve dosadašnje moje i Damirove doprinose — njegovi su formatirani kao citat, a moji odgovori su između toga.

Continue reading Još malo o ulaganjima u startupe

Hrvatski startup mitovi, dio prvi

Malo prije je @gadgeterija objavio link na novi članak Tomislava Buze pod naslovom Pronaći plodno tlo za “startup” projekte. Uvijek mi je drago na domaćem Webu vidjeti tekstove kojim se širem krugu predstavlja potencijal Web (i inih) startupa, i Tomislavov tekst je vrlo dobar napor u tom smjeru, no uočio sam da je ponovio neke ustaljene ideje na koje sam često naišao u Hrvatskoj, a koje su često nepotpune i jednostavno krive.

U posljednje vrijeme sam imao prilike upoznati se dosta detaljno s nekoliko novih (a i ne tako novih) domaćih startupa, koji najčešće imaju prilično krive ideje o tim temama, pa ću u pokušati razbiti nekoliko tih krivih ideja, ili “mitova” kako se to u zadnje vrijeme rado naziva. Nažalost mitova ima dosta, a ja pišem nadugačko i naširoko, pa neće sve stati u jedan članak, već će to biti kraća serija.

Edit: U međuvremenu sam napisao i objavio drugi dio, a zatim i treći.

Continue reading Hrvatski startup mitovi, dio prvi