Tri točke

Nekako je u zadnje vrijeme postalo pravilo da se moji komentari na postove Davida Jakelića otegnu toliko da mi ima više smisla postaviti ih kao vlastite članke. David je upravo objavio novi članak pod naslovom Gdje zapinje u izvozu softvera?, koji me zajedno s komentarima inspirirao na par točaka:

  1. David je potpuno u pravu: softver je od svih proizvođačkih industrija jedina u kojoj proces proizvodnje ne postoji, odnosno sveden je na potpunu automatizaciju.
    Zamislite da imate replikator iz Zvjezdanih staza: u njega ubacite planove proizvoda, a on izbaci gotov proizvod. U softveru je taj stupanj automatizacije postignut, a kad tome još pridodamo i Internet — kao kad bismo fizički proizvod distribuirali teleportom — dobivamo kombinaciju koja je toliko nova i neuobičajena (zbog ovakvih mjesta volim englesku riječ disruptive) da se mnogi još nisu privikli na nju i pokušavaju razvoj softvera voditi kao klasičnu proizvodnju.
    Baš kao što je David rekao, softver se ne proizvodi, on se razvija. Točno, razvijaju se i drugi proizvodi, ali proces razvoja je uglavnom manji dio njihova životnog vijeka — kod softvera je on praktički jedini dio. Već sam odavno usporedio softver s građevinarstvom — pod uvjetom da zamislimo da je u građevinarstvu moguće zgradu cijelu podići u nekoliko sekundi ili najviše sati, pronaći greške i ispraviti ih u projektu, a zatim cijelu zgradu srušiti i ponovo je podići u istom vremenu i bez dodatnih troškova.
  2. Ima još jedan vrlo važan razlog zašto produktizacija ima znatno više smisla od uslužne djelatnosti. Naime, ako napravite vlastiti softverski proizvod i budete relativno uspješni, vjerojatno ćete imati stotine i tisuće kupaca (ovisno o ciljanom tržištu, strukturi klijenata itd); dok u uslužnom IT-u taj broj ne prelazi nekoliko desetaka — čak i najveće firme nemaju značajno više klijenata, osim što su ti klijenti vrlo veliki.
    Zašto je to važno ako tih nekoliko desetaka donosi jednak ili veći prihod nego one stotine i tisuće? Važno je zato što gubitak jednog jedinog klijenta u slučaju uslužne tvrtke znači gubitak možda i deset posto ukupnih prihoda, dok kod proizvodne tvrtke jedan klijent predstavlja možda jedan promil korisničke baze.
  3. Najveći problem kod produktizacije je upravo prvi korak: stvaranje proizvoda. Nažalost, većinu naših softverskih tvrtki funkcionira po obrascima naslijeđenima iz mastodonata prošlosti, i vrlo često su odjel za razvoj i odjel za marketing udaljeni svjetlosnim godinama po stilu managementa, načinu razmišljanja i pristupu poslovanju. A upravo je područje definiranja proizvoda mjesto gdje ta dva odjela moraju funkcionirati kao jedan, što je u većini naših softverskih kuća doslovno nemoguća misija.

4 thoughts on “Tri točke”

  1. Kad već spomenu građevince, pre nekoliko godina sam pročitao jedno poređenje da, kada bi građevinci projektovali zgrade onako kako programeri razvijaju softver, prvi povetarac odneo bi celu civilizaciju. Verovatno niko od nas ne bi živeo u zgradi koja je u “beta” verziji. 🙂

  2. To je točno, i u tome i jest poanta — programeri si to mogu priuštiti upravo zato što je eksperimentiranje toliko jeftino, u smislu novca, resursa i što je najvažnije vremena. Plus činjenica da rušenje programske “zgrade” u pravilu ima daleko manje žrtava.

  3. Kad se već spominje softver i njegov izvoz, kako mi možemo prodavati online softver ili nešto treće? Paypal još uvijek ne funkcionira za nas, a postoji li nešto treće?

    Kako primati novac online?

    Pozz

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *