Zašto Farmeron ne može naći front-end programera

Posljednjih nekoliko dana Hrvatski je internet zatrpan člancima na temu kako osječki startup Farmeron traži programera za Web front-end development, te nudi odlične uvjete, ni ne uspijeva pronaći nikoga. Sve je počelo člankom s Farmeronovog službenog bloga, u kojem opisuju kako nakon sedam tjedana nisu pronašli nikog tko bi zadovoljio, te ponovo pozivaju kandidate ističući prednosti radnog mjesta:

1) making 10k kn net per month,
2) becoming an equity option holder in our company,
3) getting other nice little benefits (like free food, cool gadgets),
4) doing some extraordinary, crazy things for farmers of the world

Naravno, uključen je i link na detaljniji opis onoga što se nudi.

Nakon ovog članka zaredao je niz članaka i komentara po drugim domaćim blogovima (Netokracija, Rep.hr…), kao i na Twitteru i Facebooku, a svugdje se posebno ističe nevjerica da nitko ne želi seliti u Osijek za tako dobre uvjete, da su ljudi lijeni i razmaženi, da bi svi htjeli biti u Zagrebu itd. Iako sam se dugo suzdržavao od komentara u cijeloj priči, evo ovaj članak je dokaz da nisam izdržao te da jednostavno moram iznijeti svoje viđenje stvari.

Prije svega jedan mali uvod: oni koji su upoznati s mojim radom na području razvoja startup communityja moža ne znaju da sam 1995. započeo profesionalnu karijeru upravo kao front-end Web developer, ručno pišući HTML i kasnije CSS, a Javascript je bio prvi programski jezik kojim sam zarađivao za život, prije nego sam se pozabavio PHP-om i kasnije Pythonom. I danas se velikim dijelom smatram frontendašem, uživam u ručnom pisanju HTML-a, i umišljam si da donekle poznajem situaciju na tom području.

Farmeron u svom članku navodi svoje pretpostavke zašto nisu uspjeli naći odgovarajućeg kandidata, napominjući kako razlog mora biti jedan od sljedećih:

1. there is a serious lack of frontend developers in Osijek and I hope that’s a clear sign for tech & programming schools around the city (and country).  Also, if anyone had any doubts about whether she/he should explore becoming a frontend developer – this is a clear answer: I strongly encourage you to do so. Now’s the right time for it. Or,

2. every single frontend developer in the region is already booked – and very much happy with their current job. Or,

3. our offer was just bad.

Po mom mišljenju oni su to dosta dobro sagledali, ali pogriješili su u jednoj pretpostavci; naime, uzrok leži ne u jednom, nego u sva tri navedena razloga. Situacija u Hrvatskoj je jednostavno takva da a) front-end developera nema, i to ne samo u Osijeku nego u cijeloj zemlji, b) ono malo što ih ima ima jako dobre mogućnosti, te c) Farmeronova ponuda, iako naizgled odlična, jednostavno ne nudi dovoljno da bi privukla kvalitetne ljude. Malo ću to elaborirati, pa idemo redom.

Manjak frontendaša

Dakle, u Hrvatskoj jednostavno postoji notoran deficit kvalitetnih programera za Web front-end. Da pojasnim, ovdje se misli na programere koji pišu kombinaciju HTML-a, CSS-a i Javascripta koji se izvršavaju u browseru, nakon što se neka Web adresa učita sa servera.

A zašto ih nema? Pa jednostavno, u Hrvatskoj ne postoji tradicija front-end developmenta kao neke zasebne i uopće nužne specijalizacije — tvrtke većinom očekuju da to rade ili Web dizajneri (koji to najčešće rade na silu, mrzeći svaku liniju koda) ili eventualno Web developeri “opće prakse”, koji znaju i PHP, i SQL, i Javu, i CSS, i Javascript… A HTML ionako ne treba znati, “pa to sve sam složi Dreamweaver”… Osim toga, vrlo malo domaćih naručitelja traži bogate client-side aplikacije — a kad se i traži “ajax” i “responzivni dizajn” kako bi se pratilo svjetske trendove, u pravilu se sve realizira na principu pokušaja i pogrešaka.

Uglavnom, jednostavno ne postoji radno mjesto na kojem bi se netko mogao specijalizirati kao front-end developer. Istini za volju ni back-end programiranje nije nešto posebno razvijeno kao zasebna struka, od svakog PHP programera se očekuje da bude i majstor u SQL-u i Linux administraciji, ali to su obično nezaobilazni dijelovi svake aplikacije, dok se front end tretira vrlo maćehinski, kao nužno zlo.

Da rezimiram i pojasnim: nije da front-end developera kod nas uopće nema, ali u 99% slučajeva spadaju u dvije kategorije: a) one koji nemaju dovoljnu razinu iskustva da bi zadovoljili potrebe Farmerona i drugih tvrtki koje rade na globalnom tržištu, te b) one koji su dovoljno kvalitetni, ali im Farmeronova ponuda nije zanimljiva. Sad ću malo više reći o ovoj drugoj grupi.

Frontendaši su već zauzeti

Sredinom devedesetih, dok je Web još bio vrlo mlad, front-end development je bio vrlo tražena specijalnost. Dizajneri nisu znali (ni htjeli) pisati nikakav kod, back-end developerima je bilo ispod časti trošiti vrijeme na markup, a pristup na Internet odvijao se sporim i skupim tehnologijama (sjećate li se V.90 modema?) zbog kojih se jako pazilo da stranice budu optimizirane i što brže za učitavanje. S vremenom je broadband postao norma (pa je veličina stranice postala sporedna), Dreamweaver je (zajedno s drugim alatima) omogućio dizajnerima da izbacuju dovoljno dobar HTML, a eventualnu interakciju sa serverom bez ponovnog učitavanja stranice na sebe je preuzeo Adobe Flash. U tom razdoblju (a to je bilo početkom prošlog desetljeća) frontendaši su postali nepotrebni i vrlo malo programera se posebno specijaliziralo za taj dio Web developmenta.

Međutim, posljednjih godina front-end doživljava renesansu, a usudio bih se reći i točan datum kad je ta renesansa počela: 18. veljače 2005. godine, kad je Jesse James Garret objavio članak pod naslovom Ajax: A New Approach to Web Applications, stvorivši termin “ajax” koji opisuje tehnologiju izravne interakcije Web stranice sa serverom, bez ponovnog učitavanja za svako novi request.

(Ovdje moram ubaciti malu digresiju. Koncept “ajaxa” nije ništa novo, slične metode su se koristile godinama prije i nazivane raznim terminima, od kojih je najčešći bio “remote scripting”. “Ajax” inače znači “asynchronous javascript and xml”, što je skup metoda koje se koriste u toj tehnici; postoje i brojne druge metode, pa tako “ajax” ne mora ni koristiti Javascript, ne mora biti asinkron, a ne mora se ni temeljiti na XML-u. Eto toliko, vraćamo se na članak.)

Dakle, potražnja za front-end developerima je relativno novijeg datuma, a kako se popularnost “ajaxa” i sličnih tehnika vrlo brzo proširila, trenutno su frontendaši jako traženi svugdje u svijetu. A kako više ne živimo u rascjepkanom svijetu, globalne tvrtke traže i prihvaćaju developere iz svih krajeva svijeta, pa tako i Hrvatske. To znači da ono malo frontendaša iz Hrvatske koji se mogu pohvaliti dovoljnom količinom iskustva i znanja može bez problema pronaći posao u nekoj od svjetskih Web agencija ili startupa.

Dakle, Matija iz Farmerona je u pravu kad kaže “every single frontend developer in the region is already booked – and very much happy with their current job” — ne znam za every single, ali uvjeren sam da navedeno vrijedi za veliku većinu.

Preslaba ponuda

Na prvi pogled, uvjeti koje Farmeron nudi za navedeno radno mjesto zvuče fenomenalno: 10.000 kuna netto plaće (gotovo dvostruka prosječna plaća u Hrvatskoj, a za Osijek vjerojatno i blizu trostruke), besplatni ručkovi, računalo po izboru, iPhone/iPad, udio u vlasništvu tvrtke te, meni najdraža stavka, “chance to work both in Europe and Silicon Valley”.

No, kad se uzme u obzir ono što sam napisao gore, ti uvjeti jednostavno nisu dovoljno dobri kako bi privukli programere koji udovoljavalju svim zahtjevima znanja i iskustva koji se traže od kandidata. Frontendaši odgovarajuće kvalitete uglavnom već imaju ili trajne angažmane s nekim svjetskim tvrtkama, ili pak rade kao freelanceri.

Početna satnica za kvalitetnog programera u svjetskim razmjerima kreće se od $20 USD naviše. Ako pretpostavimo da programer radi puno radno vrijeme od 8 sati dnevno, 22 radna dana mjesečno, njegova minimalna mjesečna zarada je $3500 USD, što po trenutnom tečaju iznosi oko 20.000 kn — dakle dvostruko više od onoga što nudi Farmeron. I to kad govorimo o početnoj zaradi; oni koji se dokažu, posebice ako duže vrijeme rade za istog klijenta, mogu računati i s honorarom do $35 USD po satu; izračunajte sami o kojem iznosu se ovdje radi.

Kad se ovo uzme u obzir, sve dodatne pogodnosti koje nudi Farmeron postaju nebitne. Samo za razliku u mjesečnim prihodima može se kupiti vrhunski MacBook Pro, a udio u vlasništvu velikoj većini u Hrvatskoj (čak i onima koji prate zbivanja u svijetu) ne znači ništa. Kad se pritom još ima na umu da se može raditi od bilo gdje (znam primjera programera koji dobar dio godine rade na moru, ili koji pak putuju Europom usput radeći za klijente), vizija preseljenja u Osijek cijelu ponudu čini još manje privlačnom.

I što sad?

Moram napomenuti kako ovaj tekst nipošto nije kritiziranje Farmerona. Osobno sam izuzetno ponosan što je jedan domaći startup uspio privući interes globalnih ulagača i klijenata, te vjerujem kako Matija i ekipa idu u vrlo dobrom smjeru. Međutim, mislim da rade jednu grešku vrlo čestu u našim krajevima, a to je da nisu dovoljno fleksibilni.

Obično se ta greška čini iz plemenitih pobuda — primjerice poticanje domaćeg developerskog okruženja — ili pak jer se uzimaju mjerila iz neposredne okoline — primjerice iznos prosječne plaće. Privlačenje kvalitetnih programera veliki je problem i vrlo težak zadatak i za startupe iz Silicijske doline, gdje programeri sami hrle raditi za manju plaću u zanimljivim startupima, a posebice kod nas gdje za stvarno kvalitetne ljude postoji znatno kvalitetnijih opcija.

Stoga mislim da se Farmeron, kako ne bi izgubio previše vremena na popunjavanje potrebnog radnog mjesta, treba prilagoditi i ponuditi globalno konkurentne uvjete — ali i osloboditi lokalpatriotizma i potražiti kandidate izvan Hrvatske. Nakon ove izjave očekujem drvlje i kamenje, ali budimo realni i priznajmo stvarnu situaciju.

83 thoughts on “Zašto Farmeron ne može naći front-end programera”

  1. Samo mali komentar, Farmeron nudi 10.000 netto, to je cca 20.000 brutto, tj. otprilike onoliko koliko bi dobili freelanceri da plaćaju porez.

  2. Što znači da još uvijek nude ISTO, a ne bolje. A još pri tome očekuju da se čovjek preseli u Osijek i plaća si stan. Dakle – nedovoljno.

  3. Very close to the truth, hats off. Ali Berislave, mislio sam da ćeš kao startup znalac imati na umu da nikakav remote work ne može nadoknaditi kreativnu iskru koja se događa u uredu. U našem slučaju – kada pokušavamo jedan prilično kompleksan enterprise softver ponuditi u web sučelju – uloga frontendaša je iznimno važna.

    Nefleksibilnost nema nikakve veze sa problemom s kojime se susrećemo. Radi se, pak, o nepristajanju na kompromise kada je Proizvod u pitanju.

    FYI – radimo i na dovođenju vanjskih stručnjaka u Farmeron.

  4. “mislio sam da ćeš kao startup znalac imati na umu da nikakav remote work ne može nadoknaditi kreativnu iskru koja se događa u uredu”

    Matija, ne znam kako da ti odgovorim na ovako kategoričku i odrešitu tvrdnju. Iz puno godina iskustva i niza timova — lokalnih i remote — znam da su “kreativne iskre” bajka i da cijela stvar prije svega ovisi o timu te naročito o onima koji vode i organiziraju timove. Itekako je moguće biti kreativan i efikasan remote, ali to nije za svakoga, i neki ljudi bolje funkcioniraju u osobnom kontaktu. Poanta je da treba razumjeti opcije koje se nude i prilagoditi se stvarnoj situacijia ne jadati se kako ne ide.

    Što se tiče Farmerona, vidim da se prilagođavate i da se neke stvari mijenjaju u odnosu na email diskusiju koju smo imali prije nekog vremena. Dovođenje vanjskih stručnjaka je jedna opcija, ali još jednom sugeriram da se otvorite i prema drugim mogućnostima: remote timovima, drugim oblicima zapošljavanja čak i domaćih ljudi (a ne samo puno zaposlenje prema hrvatskim zakonima) itd. Opcija ima puno, treba ih razumjeti i prilagoditi im se. U svakom slučaju dobro ste krenuli, samo naprijed! 🙂

  5. Zapravo, ako računamo da je u Osijeku Prirez i porez na dohodak 13%, honorar od brutto 20k bio bi netto 16.045,00 kuna.

    No, gledajmo neto plaću kroz prizmu da se moraš preseliti i platiti najam stana, možda nešto opremiti u njemu (ode nekoliko tisućica u startu, da samo nabaviš par sitnica, a da ne govorimo o televizoru ili čemu drugome, čega možda nema u stanu – eto, 500kn za mikrovalnu, pa pegla itd). Koliko u Osijeku, oko 3000 kn s režijama?
    Onda putni troškovi do kuće, da vidiš svoje (ili djevojku?) – jednom tjedno, dvaput mjesečno? Cijena vlakom ili busom je oko 200 kn, a automobilom oko 1000kn.
    A ovakvo preseljenje – ako imaš ozbiljnu veze ili brak – predstavlja veliku teškoću i velike troškove, osim ako oboje niste zaposleni i imaju unajmljeni stan, pa bi preseljenje možda bilo prilika za novi početak… A ako djevojka ima posao, onda – odvojeni život?

    Uglavnom, kad sve zbrojiš i oduzmeš, za ovaj posao to nije baš neka ponuda… uza sav štrapac.

  6. Sve je to super, i jako je to dobro sve analizirano, ali sve se svodi na jedno – lokacija. Dečki moji (i evenutalne cure), preseljenje u drugi grad se ne radi za 10.000 kuna. U Hrvata vlada taj mentalitet rodne grude – tu sam se rodio, tu ću i crknut. Da Farmeron ima urede u Zagrebu, i da su dali isti oglas, imali bi barem 5 kvalitetnih prijava (i 666 kretenskih). Sve ostalo na tu temu je over-thinking & over-analyzing.

  7. Pozdrav Matija,

    Osijeku ništa ne fali, povezan je autocestama, postoji aerodrom, neki ljudi više vole mirniji grad balansiraniji work/life, koliko je moguće u startupu. Projekat je interesantan, “kreativna iskra” je tu, kao i drugi (očekivani) benefiti. Prema requirements ima treba vam ozbiljan, svestran, iskusan programer i to je sve OK.

    Tvoj problem je finansijske prirode i rešava se lako: ponudi više novca.

    Logično je da kao startup-vlasnik imaš relativno malu platu, ali neko ko nije partner to ne mora. Ako je dobar kakvog tražiš, taj sigurno može i da bira.

    Da ne kažem koliko sutra kad Hrvatska udje u EU pojaviće se more novih poslodavaca kao konkurencija. Remote su već spomenuli.

  8. “pojaviće se more novih poslodavaca kao konkurencija” – pa sta, pojaviti će i more novih radnika kao konkurencija. Po tom će se pitanju samo iskristalizirati oni bolji (jedni i drugi). IMHO, mislim da to nema veze sa ostalim spomenutim ovdje..

  9. u osijeku ne vlada mentalitet rodne grude, već u zagrebu vlada mentalitet da sve financije moraju biti centralizirane i podložne njemu.. ovo je super poticaj za osijek i slavoniju koja je ionako već zapostavljena – zato ovo s problemom lokacije jednostavno ne stoji. s druge strane, freelancing od kuće i rad u firmi u uredu je sve stvar pojedinca, i zato se ne može gledati što je bolje – nešto nekome odgovara.

  10. Mnogo mi je cudno to potenciranje tih 10.000 kuna jer to za nasu bransu i nije puno novca za ozbiljnog senior-a. Odvajanje od prijatelja, porodice i selidba bar u mojim ocima vredi mnogo vise od tih 200-300€ vise nego sto mozete pronaci u svome gradu.

    Sa druge strane ljudi su i upoznati sa problemima pri radu u startapu, i tu ne mislim na eventualno gasenje vec na stvari kao sto je neplacen prekovremeni rad recimo. A s’ obzirom da u uslovima nije napomenuto da se on debelo placa, onda je za predpostaviti da se ne placa i da se ponekad ocekuje i 10-16 work hour day bez uvecanja plate. Founderi su entuzijasticni i ocekuju da i zaposleni dele istu viziju, sto se najcesce ne desava. Ima mnogo stvari koje ovaj konkurs cine nezanimljivim i vecina nije obavezno vezana za Farmeron kao kompaniju vec za opste predrasude o startapima.

    I problem je sto se ljudi koji su raspisali konkurs nisu spustili na zemlju i shvatili da zaposleni ne dele njihov entuzijazam prema toj kompaniji i da ne zele zrtvovati svoj RL zbog iste.

  11. Bolje da zaposlite dva početnika iz okolice za 6000kn i učite ih slajsanju i inspektanju HTML-a. Za 5 godina će postati stručnjaci.

  12. A u tih 5 godina tko ziv tko mrtav 😉 . Iako se slazem da bi vjerojatno trebali probati uhvatiti neku vidricu ravno s faksa kojem bio to bio izazov, a i puno manji problem za preseliti se na koju godinu. Ili to ili ici na prekaljenog profica, ali za to bi vjerojatno trebali puno vise odrijesiti kesu 🙂

  13. Ako smijem skromno dodati, a što je Berislav već u samom članku utvrdio – iskustvom, tj. RADOM. Traže se iskusni, provjereni znalci koji se mogu preko noći uhvatiti u koštac s novim izazovom. To se ne uči u školi.

  14. Gore sam računao autorski honorar (kao odgovor za freelancere, sorry što sam bio neprecizan).

    Za plaću je brutto 2, naravno.

  15. Kofi, malo pretjeruješ.

    Poanta je da će se za taj novac malo kvalitetnih programera odlučiti na preseljenje, jer imaju obitelji itd.

  16. Matija, uz dužno poštovanje (znaš koliko cijenim i tebe i tvoj rad), slažem se s Berislavom da, eto, nužno treba sagledati i druge opcije. Naravno da je odgovornost prema Proizvodu sada daleko veća nego ikada prije, no to ne znači da treba upasti u zamke managementa.

    Kao što je Goran Peuc napisao – mi (rvati) ne odlazimo sa svojih ognjišta ni kada gore. Točka. Ovo nije USA gdje zbog posla seliš 5-eročlanu obitelj na drugi kraj kontinenta i nitko ni ne trepne. Ljudi se nerijetko iz Samobora/V. Gorice/Siska/Dugog Sela/… sele u Zagreb da bi bili bliže poslu. Pogotovo ako imaš obitelj. NE. To se kod nas ne radi. Osim ako dobiješ zelenu kartu.

    Osim toga, ne želim zvučati diskriminirajuće (i sam sam otac), no obiteljski ljudi nisu profil ljudi koje vi trebate. Koliko god da su dobri. Nisu fleksibilni. Jer, ako sam ja našao posao u Osijeku, ne znači da će i moja supruga. I što ako posao zahtijeva preseljenje u USA? NE. To se kod nas ne radi. Osim, naravno, ako dobiješ zelenu kartu.

    Što se pak tiče “slobodnjaka” (u obiteljskom smislu), oni koji valjaju (prema već spomenutim kriterijima) često putuju, poslom i privatno, bili su svugdje, vidjeli svašta i pitanje je što bi to trebalo da se skrase u jednom Osijeku (no pun intended)? Ljubav? OK, nekome se možda i posreći…

    Dakle, ono što pokušavam reći je da treba izaći iz okvira “zapošljavanja” sa stalnim radnim mjestom i radnim vremenom, ma koliko klizno bilo. Takvi ljudi ne priznaju te kriterije. I sam znaš da u vašem (našem) poslu takvo nešto realno ni ne postoji. Postoji samo posao koji treba napraviti i vrijeme kojeg nikad dosta.

    A što se tiče “kreativne iskre u uredu”, to može funkcionirati u malom timu, na malom prostoru i sa ljudima koji bi “kreativno iskrili” i da prave čačkalice. Tražiti ljude koji bi se uklopili u takvo ozračje je utopija. To je kemija – ili se dogodi ili ne. U mom iskustvu (možda i griješim, no zato i kažem “u mom”), postoje jedna pravila rada i managementa u malim grupama, a sasvim druga ili bar proširena, u većim timovima. Obično se ta “kreativna iskra” – izmjena iskustava, mišljenja, ideja i sl. – pretvori u gnjavažu za one koji moraju stvari “naštrikati” u tijesnim vremenskim okvirima. Dakle, možda ne bi bilo na odmet u ovom trenutku razmisliti i o reorganizaciji i postaviti novi model rada. Na primjer, malu jezgru krativaca/managera (u zajedničkom fizičkom prostoru, ne nužno) i širi krug izvršitelja/programera (lokalno/remote). Osim toga, današnja tehnologija omogućava (video) komunikaciju “ma gdje bili” i to bi trebalo koristiti do maksimuma. Ako mogu Indijci/Pakistanci, što ne bi mogli i vi.

    Što znači “dovođenje vanjskih stručnjaka”? Dovodite Indijce/Pakistance/Bugare u Osijek 😉 ili ste se (ipak) odlučili za freelancer-e?

  17. nevidim razlog zašto bi freelancer prijavio sam sebe na neto plaću od 10.000kn kad si može isplatit dobit te na kraju dobiti više neto love…

  18. mislim da jedan startup nema vremena nekog 5 godina učiti posao, što bi Mark rekao stay focused and keep shipping, ti novi možda mogu ostati focused ali šipati nikako a to je što njima treba, neko da sjedne i odrađuje posao vrhunski. kao što su i mnogi prije rekli, 10000kn ne vrijedi preseljenja iz zga u os, vrijedilo bi nekom običnom radniku (da se nitko ne uvrijedi) ali netko sa zanjem ionako može zaraditi dovoljno dobro i bez muke sa seljenjem

  19. Tko zna, mozda ne bi trebalo gledati samo placu, vec i te opcije…
    Rijetko koja firma u hr daje udjele u firmi zaposlenicima.

  20. Osobno smatram da ponuda od 10k neto uz sve benefite koje nudi Farmeron i Matija uopce nije losa stvar. I nije sve samo stvar novca, ma koliko to bio klisej. Koliko firmi ljudima kupuje hranu i pice? Koliko daje udjele? Koliko ih radi posao koji im nudi Farmeron? Ako je sve u samoj lovi, onda ce se ova industrija uskoro pretvoriti u nogomet. Nitko ne kaze da se zivi od zraka, ali po mojem sudu, ponuda od 10k kuna je sasvim fer i korektna. I ponovno, to je plaća koju bi netko dobivao u startu. Cisto sumnjam da ce iducih 30 godina raditi na toj istoj placi.

    A sto se tice kreativne iskre i timskog rada – to stoji, ali, tu ima jedno veliko ALI… Mi imamo 8 ljudi u timu, od toga ih 2 radi manje-vise stalno izvan ureda, ali imaju mjesecne syncove s ekipom, dodju u Zagreb kod nas u ured i stvar funkcionira jako dobro. Mi smo nasli odlicnog developera u Rijeci i dizajnera iz Splita. Dečki su zakon, kao i ostatak ekipe, ali njima je radi niza razloga ostanak u njihovom gradu bio vazan – sto zbog obiteljskih, prijateljskih ili bilo kakvih drugih veza. Istina je da HR ekipa ima taj mentalitet ognjista, ali isto tako, ako mi je jako stalo do nekoga i ako je netko posebno dobar, mogu mu izaci u susret na nacin da zivi u Splitu, Rijeci ili Daruvaru, a i da dalje radi dobar posao iako nije s nama 8h dnevno u uredu.

    Kako god, mislim da ce Farmeron naci dobrog covjeka za tu lovu, ali da ce i Matija, koliko ga znam, komentare ovdje napisane uzeti kao konstruktivne i vidjeti postoje li jos neke opcije ukoliko se opet zalomi pa ne nalete da dovoljno dobru osobu. Sto me dovodi do jos jednog pitanja, sasvim posebne teme, a to je, ima li u HR uopce *toliko odlicnih* ljudi koje trazi Matija i ekipa? Kad su mi rekli da ce mi najveci problem biti naci dovoljno dobre i odlicne ljude mislio sam da nije istina. Sada mi je to situacija svaki dan – uzasno dug postupak trazenja i zaposljavanja osobe, gomila kukolja u jako malo zita koji svoj rad precjenjuje i nicime ga ne dokazuje. Znam sto pricam, imali smo covjeka sa FESB-a iz Splita koji je zavrsio faks, poslao CV i trazio 12k neto i firmin auto, bez radnog iskustva. To je, istina, ekstrem…ali ne i usamljen slucaj.

  21. U mnogim strukama, a posebno u developmentu, da bi se našli “dovoljno dobri i odlični ljudi” nije dovoljno dati oglas i čekati tko će se javiti — potrebno je kontinuirano biti prisutan u zajednici, osobno poznavati ljude i razvijati ih u smjeru koji vam je potreban.

    Jednostavno vam ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno imati u timu ljude — a prije svega CTO-a — koji je poznat i cijenjen u odgovarajućoj tehnološkoj zajednici. Programeri su vrlo izbirljivi, i nije im svejedno s kim će raditi i tko će im biti izravni nadređeni — a imaju mogućnost izbora. Pritom nije važna ni reputacija tvrtke, ni količina novca — najvažnije je da se osjećaju kako će to okruženje a) uvažavati ih, te b) naučiti ih nešto novo. Ako im se čini kako tvrtku vode netehnički ljudi koji će ih smatrati zamjenjivima i nebitnima — a to je default u Hrvatskoj — neće se ni potruditi javljati na natječaj.

  22. Mislim da svi kuburimo sa ljudima. Tj slobodnim ljudima koji znaju posao. Takođe kada znaš posao, u našoj okolini postoji manjak entuzijazma rada sa startup-om ili u startup-u sa delom vlasništva. Mnogi (ali ne i svi) koji znaju preskaču mogućnost koja postoji sa udelom – kao nesigurnim modelom deljenja učešća.
    Jednostavno ne žele rizik.
    Nije više stvar ni plate (mada 10.000kn) koja zvuči ok. Viđam i veće plate u tom sektoru ali za Džedaj mastere u regionu.
    Na kraju će se prepoznati – i front-end developer i vlasnici na nekom žuru. 🙂

  23. Vrhunski sroceno, realno, i nadasve tocno. Inace ne djelim komplimente al ovo je tocno onako kako je. Pozdrav autoru. Jurica Magoci

  24. da, da budete za naše pojmove fora i u duhu vremena mogli ste stvarno napisati bruto toliko isplata na račun po želji. nadalje kada se čovjek seli onda se seli, nevažno jeli to Beč, Berlin, NYC ili Osijek. takva ekipa koju vi tražite može naći posao u svim tim gradovima i tu leži veliki problem.

    da sam na vašem mjestu išao bi na kombinaciju designer honorarno + frontend/backend developer-only in house koji ne treba biti i designer. koštalo bi vas manje i prošli bi bolje. skoro svi koji znaju danas raditi na serveru znaju i JS i lako se mogu prilagoditi na full time JS a full MVC u JS je nepotrebno raditi.

    dobri desineri su rijetkost a designer + kvalitetan JS dev to su mitska bića kojih fakat malo ima. to tražiti u Osjeku za osrednju paru u toj branši rezultira time čime rezultira.

  25. Zanimljiva, ali rekao bih i pomalo promasena reakcija i diskusija. Naime, Farmeron nije bilo kakva hrvatska IT tvrtka, koja radi neki lokalni softver ili konzalting. Prilika raditi u firmi kao Farmeron je nesto sto je kod nas jos uvijek novo i nepoznato tako da bih na onu gornju listu dodao 4. moguci razlog: poimanje o tome sto to znaci biti dio globalnog i priznatog startupa i koliko je to jedinstvena prilika za zaposlenje.

    U startu prica o placi, selidbi, itd. je u potpunosti nepotrebna i kontraproduktivna, kako sa strane posloprimca tako i sa strane poslodavca. Motivacija za rad u startupu mora biti iznad toga i samo takvi ljudi ce napraviti pravu dodanu vrijednost koju jedan startup treba.

    Preporucio bih umjesto oglasa za posao druge metode pronalaska ljudi. Matija, imas vjerujem i vise nego dovoljno kanala preko kojih mozes doci do developera, stoga umjesto klasicnih metoda jedan dobar headhunting bi mogao dati puno bolje rezultate. Ljudi koje trebas vec vjerojatno rade negdje i kad pronadjes svog developera potrebno ga je na sve moguce nacine izvuci van sa trenutnog posla i pri tome biti pragmatican. Ako je potrebno otvori i podruznicu u Zagrebu, jer ono sto je bitno je da okupis najbolje od najboljih. S druge strane mozda i ova metoda uspije, jer mora se priznati da, slucajno ili ne, prasina se digla 🙂

  26. Takvi koji imaju takva znanja i iskustva na relevantnim projektima zadovoljavajuce velicine i kompleksnosti gotovo *sigurno* vise nisu u Hrvatskoj ili ne rade za Hrvatske firme 🙂

  27. U ovom sam poslu podjednako dugo i mislim da je post odličan jer načinje više važnih tema – kvaliteta i raspoloživost radne snage kod nas, proces zapošljavanja, visinu plaće, … S većinom se slažem, no ne i s tezom da se kod nas ne može naći odgovarajući profil za 10k neto+perks+udio u tvrtki. Iz samog članka, a i većine komentara, vidi se da ljudima nejasno koliki je iznos zapravo u igri, jer se zapravo radi o debelo preko 20k kn – bez obzira koji “kreativni” pristup primjenili. Ako govorimo o “normalnoj” plaći, to je odmah u startu 19k kn, bez gadgeta i udjela u dobiti (koji u praksi može prerasti plaću). Autorski honorar? Zanemarimo li natezanje s poreznicima (je li to što radimo zaista autorsko djelo, prošao sam to u praksi), što je s mirovinskim i zdravstvenim? Ideje o minimalcu i isplati kroz dobit? Vjerovatno dugoročno najlošija opcija.

    E sad, živo me zanima koliko naših galantnih komentatora zaista mjesečno zaradi 20-30k kn, ako ne i više, ima plaćene godišnje, praznike, bolovanja, a usput poštuje zakonsku proceduru i plaća sve poreze i doprinose. O iznosu gledanom iz perspektive vlasnika tvrtke – tj. koliko bi ta osoba trebala zaraditi povrh troškova – neću ni pričati.
    Ispada da front end developera treba plaćati suhim zlatom. To je pumpanje ega koje pomuti razum ljudima koji tek počinju, pa onda imamo situacije poput one s početnih 12k o kojoj priča Vibor.

    Berislav je u pravu kad kaže da nije dovoljno dati oglas i čekati da se ljudi jave. Ne treba se ograničiti niti samo na Hrvatsku, no da je odgovarajući profil u okvirima koje je Farmeron postavio baš nemoguće naći – jednostavno ne stoji.

  28. nitko ni ne priča o preseljenju.. jedino me živcira to što je mišljenje da bi se sve trebalo natrpati u ZG po defaultu, kako je Goran rekao..

  29. “nikakav remote work ne može nadoknaditi kreativnu iskru koja se događa u uredu”??? Radio sam u takvim firmama i najčešće je bio upravo telecommuting. OK, postoje situacije gdje je potreban dan ili dva crtanja po ploči i dogovaranje, ali to je samo na početku. Stvari funkcioniraju remotely ako postoji jasno definiran cilj i potrebni interface-i.
    Ljudi su produktivniji dok rade doma u atmosferi kakva im paše. Dizanje ujutro, spremanje, putovanje u ured… na kraju radnog dana obrnutim redoslijedom ista stvar. A zbog čega? Da bi radio samo za drugim stolom i sjedio u drugoj stolici.
    Imam iskustva sa startupima i nikada više ne bi radio u startupu bez obzira na primanja, jer se većinom radi o ideji gdje osnivač digne na noge firmu kroz godinu dana, tada ju proda i pobere dobit. A zaposlenici ostanu u firmi koja nema veze sa početnom. U tom trenutku si vlasnici udjela mogu dupe obrisati sa tim papirom.

  30. Taj pristup mi nikad nije bio jasan, a većina ga i danas prakticira. Skupo je u Zagrebu platiti 10-15k ninju koji radi posao od prve minute, ali nije skupo platiti 3 morona po 5-6k. Matematika pokaže da će vlasnik rađe dati veću lovu u vjetar, nego zaposliti lika koji radi posao i dati mu jednu dobru plaću, koja je manja od one 3. Osobno znam takve likove koji pored trojice nesposobnih traže freelancere koji im na crno odrađuju posao. Dakle, pored 3 bruto plaće, plaća i freelancera da bi na kraju dobio obavljen posao.
    A vidio sam i situacije gdje su napravili ovo, što sugeriraš. Zaposli lika koji ne zna za malu lovu i uči ga. Znaš što se desi nakon 2-3 godine? Lik da otkaz, jer je naučio i sad zna da vrijedi više. Druga firma preko noći dobije sposobnog kodera.

  31. Ja sam dosta puta imao share opcije. Znaš koliko novaca sam ukupno dobio od njih? Nula.
    To je navlakuša za zelene. I ja sam bio zelen kad sam trljao ručice i mislio kako sam dobro prošao 🙂

  32. “Ideje o minimalcu i isplati kroz dobit? Vjerovatno dugoročno najlošija opcija.”?????????
    Ako ne živiš u RH, onda razumijem komantar. U protivnom mogu samo reći WTF????!!!!! Bez obzira koliko novaca daješ za zdravstveno osiguranje, imaš jednako jadnu zdravstvenu zaštitu (imao ti bruto plaću 10k ili 70k) kao i nezaposlena osoba. Što je veća bruto plaća, to je veći izbos koji MORAŠ dati državi. Ako ti nešto zatreba, morati ćeš u privatnu polikliniku. Tamo plaćaš još jednom sve. Dakle, platio si opako sa svakom plaćom i plaćaš privatniku kad ti zaista zatreba. Sa druge strane jedan narkoman ima 10x bolji tretman od tebe, vjerovao ili ne. A takav lik najčešće uopće ne radi. Mirovinsko?? Jedan Sanader, Milanović, Linić i slični kažu “nema novaca, nema penzije”. Što ti onda vrijede milijuni koje si dao u taj sustav??

  33. O navedenim likovima imamo isto mišljenje. Što se mirovinskog i zdravstvenog tiče, sa 20 i nešto godina sam i ja tako mislio, ali vrijeme nosi svoje. Sustav je u kolapsu, ali izbjegavanjem plaćanja poreza i davanja se ne rješava ništa. Anyway, to ćeš plaćati i ako se makneš iz Hrvatske.
    Što se poreza na dobit tiče, informiraj se koliko plaćaš odmah, a koliko kada tu dobit dižeš, pa razmisli koliko je to povoljno.
    Poanta je da i dalje ne vidim tu masu front end developera koja u Hrvatskoj legalno zarađuje 10k kn neto bez imalo muke i s visoka gleda na Farmeronovu ponudu.

  34. Ja pričam o isplati minimalne plaće. Tada si namirio državu i imaš zdravstveno osiguranje. Ako platim 20% poreza na dobit i dignem keš, ja sa njime mogu što želim. Dakle, mogu dio oročiti za potrebe liječenja i puniti na mjesečnoj bazi. Ista stvar sa mirovinskim. A paralelno imam isto ono jadno osiguranje, kao i da si isplatim 10k netto plaću. I ne samo to, nego imam isto osiguranje kao i nezaposleni. Ne vidim smisao davanja novca državi, kad time kupujem novi Audi onima na vlasti, gradim fontane, privatne kuće i ostalo. Ja isto volim Audi.
    A kada sam trebao usluge liječnika, rekli su mi da se upišem na listu. I sad bez onog novca ne bi mogao kod privatnika. A same liste čekanja su, vjerovao ti, ili ne, kreirane namjerno. Razlog je ubiranje novaca sa strane.

  35. Razlog zašto ovo radno mjesto nije popunjeno.
    (ajmo reci da sam ja FE developer koji živi 100km+ od Osijeka) – čisto rasprave radi.
    10.000 kn
    – 2.500 kn (Režije + Stanarina)
    – 1000 kn (Troškovi goriva – putovanje doma svaki vikend primjerice)
    ___________________________________________________________
    ostaje mi 6.500 kn

    Sada imam 9.000 kn – i živim u vlastitoj kući(placam mjesecnu kartu 500kn za bus do posla) – koja mi je motivacija da dođem kod vas?

    Ponudite čovjeku prvih 3 mjeseca plaćeni stan i dajte mu 1000 kn povrh za troškove prijevoza.

  36. 20% je bilo donedavno, ova vlada je poduzetnike nagradila sa još 12% kod podizanja tog keša + prirez. To je ono kad Linić priča kako je strašno pomogao gospodarstvu smanjenjem doprinosa za zdravstvo za 2%, a na drugoj strani ti uzme 6-7x toliko, jer je podizanje dobiti velika sramota, privatnim firmama novci valjda dolaze sami od sebe, i treba kazniti svakoga tko pokuša dobit iznijeti iz tvrtke.

    Mi se načelno slažemo oko problema našeg poluraspadnutog sustava, ali to nije tema. Ja samo kažem da kako god okreneš, za zaradu od 10k neto, moraš lijepu svoticu dati za nečiji Audi (iako ja volim misliti da je to za škole, normalne bolnice i vrtiće). Iz tona članka i pripadajućih komentara se vidi da mnogima to nije jasno, a rekao bih da je bitno za razumijevanje cijele priče. Ja samo kažem da ne vidim čime je opravdan stav “pih, ma koji će font end developer raditi za 10k neto, kad to zaradi radeći jednom rukom za xzy stranu firmu”. To nema veze sa životom, a inače vidim da je u vezanom članku na dnu stranice to još bolje objašnjeno.

  37. Pa poanta je da ne postoji tona prekaljenih front end developera. Trenutno slobodnih jos manje. Od tih trenutno slobodnih, slobodnih da se presele a da zena ne zaprijeti razvodom jos manje. Da tome nije tako decki bi vec imali svojeg developera.

    U takvoj situaciji koliko vidim opcije su: podebljati ponudu toliko da se preotme neki developer, smanjiti zahtjeve, nastaviti dugotrajno traziti dok se ne pojavi neki slobodan, odustati od kolokacije, ili neka kombinacija toga.

    Btw, uvijek se zabrinem kada mi netko izlozi svoju poslovnu ideju koja se dijelom oslanja na:
    – kod nas ima puno odlicnih dvelopera
    – kod nas su developeri jeftini
    (*ne velim da je to farmeronova prica)

    Puno je zdravije ne racunati s time kao bitnim dijelom plana, jer cesto to ne ispadne bas tako.

  38. Nemojmo se oslanjati niti na “činjenicu” da svi prekaljeni front end i ini developeri žive u Zagrebu. Svijet ne prestaje iza Sesveta 🙂
    Nitko ozbiljan ne tvrdi kako je u lijepoj našoj obilje odličnih i jeftinih developera, no vjerovali ili ne, tu i tamo ih se da pronaći. Problem je što sama objava ovakvog oglasa i pridruženi hype vjerovatno nisu najbolji način da se dođe do njih. Eno pridruženog članka “Kako motivirati na preseljenje iz Zagrebačke kuhinje u Osijek” (mda, tko o čemu, mi o Zagrebu) i nekoliko vrlo realnih komentara.

  39. Niti smatram da je to cinjenica, niti se oslanjam na nju. a svijet mi sigurno ne prestaje u Sesvetama. Osobno, radije bih za poslom otisao u Osijek nego u Frankfurt.

    Ali bitna je cinjenica da vecina front end developera nije u Osijeku. Oni koji jesu vrlo vjerojatno bi se javili da su slobodni. Sto znaci da faktor selidbe ulazi u racunicu. U manjoj ili vecoj mjeri ali ulazi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *