Zašto Farmeron ne može naći front-end programera

Posljednjih nekoliko dana Hrvatski je internet zatrpan člancima na temu kako osječki startup Farmeron traži programera za Web front-end development, te nudi odlične uvjete, ni ne uspijeva pronaći nikoga. Sve je počelo člankom s Farmeronovog službenog bloga, u kojem opisuju kako nakon sedam tjedana nisu pronašli nikog tko bi zadovoljio, te ponovo pozivaju kandidate ističući prednosti radnog mjesta:

1) making 10k kn net per month,
2) becoming an equity option holder in our company,
3) getting other nice little benefits (like free food, cool gadgets),
4) doing some extraordinary, crazy things for farmers of the world

Naravno, uključen je i link na detaljniji opis onoga što se nudi.

Nakon ovog članka zaredao je niz članaka i komentara po drugim domaćim blogovima (Netokracija, Rep.hr…), kao i na Twitteru i Facebooku, a svugdje se posebno ističe nevjerica da nitko ne želi seliti u Osijek za tako dobre uvjete, da su ljudi lijeni i razmaženi, da bi svi htjeli biti u Zagrebu itd. Iako sam se dugo suzdržavao od komentara u cijeloj priči, evo ovaj članak je dokaz da nisam izdržao te da jednostavno moram iznijeti svoje viđenje stvari.

Prije svega jedan mali uvod: oni koji su upoznati s mojim radom na području razvoja startup communityja moža ne znaju da sam 1995. započeo profesionalnu karijeru upravo kao front-end Web developer, ručno pišući HTML i kasnije CSS, a Javascript je bio prvi programski jezik kojim sam zarađivao za život, prije nego sam se pozabavio PHP-om i kasnije Pythonom. I danas se velikim dijelom smatram frontendašem, uživam u ručnom pisanju HTML-a, i umišljam si da donekle poznajem situaciju na tom području.

Farmeron u svom članku navodi svoje pretpostavke zašto nisu uspjeli naći odgovarajućeg kandidata, napominjući kako razlog mora biti jedan od sljedećih:

1. there is a serious lack of frontend developers in Osijek and I hope that’s a clear sign for tech & programming schools around the city (and country).  Also, if anyone had any doubts about whether she/he should explore becoming a frontend developer – this is a clear answer: I strongly encourage you to do so. Now’s the right time for it. Or,

2. every single frontend developer in the region is already booked – and very much happy with their current job. Or,

3. our offer was just bad.

Po mom mišljenju oni su to dosta dobro sagledali, ali pogriješili su u jednoj pretpostavci; naime, uzrok leži ne u jednom, nego u sva tri navedena razloga. Situacija u Hrvatskoj je jednostavno takva da a) front-end developera nema, i to ne samo u Osijeku nego u cijeloj zemlji, b) ono malo što ih ima ima jako dobre mogućnosti, te c) Farmeronova ponuda, iako naizgled odlična, jednostavno ne nudi dovoljno da bi privukla kvalitetne ljude. Malo ću to elaborirati, pa idemo redom.

Manjak frontendaša

Dakle, u Hrvatskoj jednostavno postoji notoran deficit kvalitetnih programera za Web front-end. Da pojasnim, ovdje se misli na programere koji pišu kombinaciju HTML-a, CSS-a i Javascripta koji se izvršavaju u browseru, nakon što se neka Web adresa učita sa servera.

A zašto ih nema? Pa jednostavno, u Hrvatskoj ne postoji tradicija front-end developmenta kao neke zasebne i uopće nužne specijalizacije — tvrtke većinom očekuju da to rade ili Web dizajneri (koji to najčešće rade na silu, mrzeći svaku liniju koda) ili eventualno Web developeri “opće prakse”, koji znaju i PHP, i SQL, i Javu, i CSS, i Javascript… A HTML ionako ne treba znati, “pa to sve sam složi Dreamweaver”… Osim toga, vrlo malo domaćih naručitelja traži bogate client-side aplikacije — a kad se i traži “ajax” i “responzivni dizajn” kako bi se pratilo svjetske trendove, u pravilu se sve realizira na principu pokušaja i pogrešaka.

Uglavnom, jednostavno ne postoji radno mjesto na kojem bi se netko mogao specijalizirati kao front-end developer. Istini za volju ni back-end programiranje nije nešto posebno razvijeno kao zasebna struka, od svakog PHP programera se očekuje da bude i majstor u SQL-u i Linux administraciji, ali to su obično nezaobilazni dijelovi svake aplikacije, dok se front end tretira vrlo maćehinski, kao nužno zlo.

Da rezimiram i pojasnim: nije da front-end developera kod nas uopće nema, ali u 99% slučajeva spadaju u dvije kategorije: a) one koji nemaju dovoljnu razinu iskustva da bi zadovoljili potrebe Farmerona i drugih tvrtki koje rade na globalnom tržištu, te b) one koji su dovoljno kvalitetni, ali im Farmeronova ponuda nije zanimljiva. Sad ću malo više reći o ovoj drugoj grupi.

Frontendaši su već zauzeti

Sredinom devedesetih, dok je Web još bio vrlo mlad, front-end development je bio vrlo tražena specijalnost. Dizajneri nisu znali (ni htjeli) pisati nikakav kod, back-end developerima je bilo ispod časti trošiti vrijeme na markup, a pristup na Internet odvijao se sporim i skupim tehnologijama (sjećate li se V.90 modema?) zbog kojih se jako pazilo da stranice budu optimizirane i što brže za učitavanje. S vremenom je broadband postao norma (pa je veličina stranice postala sporedna), Dreamweaver je (zajedno s drugim alatima) omogućio dizajnerima da izbacuju dovoljno dobar HTML, a eventualnu interakciju sa serverom bez ponovnog učitavanja stranice na sebe je preuzeo Adobe Flash. U tom razdoblju (a to je bilo početkom prošlog desetljeća) frontendaši su postali nepotrebni i vrlo malo programera se posebno specijaliziralo za taj dio Web developmenta.

Međutim, posljednjih godina front-end doživljava renesansu, a usudio bih se reći i točan datum kad je ta renesansa počela: 18. veljače 2005. godine, kad je Jesse James Garret objavio članak pod naslovom Ajax: A New Approach to Web Applications, stvorivši termin “ajax” koji opisuje tehnologiju izravne interakcije Web stranice sa serverom, bez ponovnog učitavanja za svako novi request.

(Ovdje moram ubaciti malu digresiju. Koncept “ajaxa” nije ništa novo, slične metode su se koristile godinama prije i nazivane raznim terminima, od kojih je najčešći bio “remote scripting”. “Ajax” inače znači “asynchronous javascript and xml”, što je skup metoda koje se koriste u toj tehnici; postoje i brojne druge metode, pa tako “ajax” ne mora ni koristiti Javascript, ne mora biti asinkron, a ne mora se ni temeljiti na XML-u. Eto toliko, vraćamo se na članak.)

Dakle, potražnja za front-end developerima je relativno novijeg datuma, a kako se popularnost “ajaxa” i sličnih tehnika vrlo brzo proširila, trenutno su frontendaši jako traženi svugdje u svijetu. A kako više ne živimo u rascjepkanom svijetu, globalne tvrtke traže i prihvaćaju developere iz svih krajeva svijeta, pa tako i Hrvatske. To znači da ono malo frontendaša iz Hrvatske koji se mogu pohvaliti dovoljnom količinom iskustva i znanja može bez problema pronaći posao u nekoj od svjetskih Web agencija ili startupa.

Dakle, Matija iz Farmerona je u pravu kad kaže “every single frontend developer in the region is already booked – and very much happy with their current job” — ne znam za every single, ali uvjeren sam da navedeno vrijedi za veliku većinu.

Preslaba ponuda

Na prvi pogled, uvjeti koje Farmeron nudi za navedeno radno mjesto zvuče fenomenalno: 10.000 kuna netto plaće (gotovo dvostruka prosječna plaća u Hrvatskoj, a za Osijek vjerojatno i blizu trostruke), besplatni ručkovi, računalo po izboru, iPhone/iPad, udio u vlasništvu tvrtke te, meni najdraža stavka, “chance to work both in Europe and Silicon Valley”.

No, kad se uzme u obzir ono što sam napisao gore, ti uvjeti jednostavno nisu dovoljno dobri kako bi privukli programere koji udovoljavalju svim zahtjevima znanja i iskustva koji se traže od kandidata. Frontendaši odgovarajuće kvalitete uglavnom već imaju ili trajne angažmane s nekim svjetskim tvrtkama, ili pak rade kao freelanceri.

Početna satnica za kvalitetnog programera u svjetskim razmjerima kreće se od $20 USD naviše. Ako pretpostavimo da programer radi puno radno vrijeme od 8 sati dnevno, 22 radna dana mjesečno, njegova minimalna mjesečna zarada je $3500 USD, što po trenutnom tečaju iznosi oko 20.000 kn — dakle dvostruko više od onoga što nudi Farmeron. I to kad govorimo o početnoj zaradi; oni koji se dokažu, posebice ako duže vrijeme rade za istog klijenta, mogu računati i s honorarom do $35 USD po satu; izračunajte sami o kojem iznosu se ovdje radi.

Kad se ovo uzme u obzir, sve dodatne pogodnosti koje nudi Farmeron postaju nebitne. Samo za razliku u mjesečnim prihodima može se kupiti vrhunski MacBook Pro, a udio u vlasništvu velikoj većini u Hrvatskoj (čak i onima koji prate zbivanja u svijetu) ne znači ništa. Kad se pritom još ima na umu da se može raditi od bilo gdje (znam primjera programera koji dobar dio godine rade na moru, ili koji pak putuju Europom usput radeći za klijente), vizija preseljenja u Osijek cijelu ponudu čini još manje privlačnom.

I što sad?

Moram napomenuti kako ovaj tekst nipošto nije kritiziranje Farmerona. Osobno sam izuzetno ponosan što je jedan domaći startup uspio privući interes globalnih ulagača i klijenata, te vjerujem kako Matija i ekipa idu u vrlo dobrom smjeru. Međutim, mislim da rade jednu grešku vrlo čestu u našim krajevima, a to je da nisu dovoljno fleksibilni.

Obično se ta greška čini iz plemenitih pobuda — primjerice poticanje domaćeg developerskog okruženja — ili pak jer se uzimaju mjerila iz neposredne okoline — primjerice iznos prosječne plaće. Privlačenje kvalitetnih programera veliki je problem i vrlo težak zadatak i za startupe iz Silicijske doline, gdje programeri sami hrle raditi za manju plaću u zanimljivim startupima, a posebice kod nas gdje za stvarno kvalitetne ljude postoji znatno kvalitetnijih opcija.

Stoga mislim da se Farmeron, kako ne bi izgubio previše vremena na popunjavanje potrebnog radnog mjesta, treba prilagoditi i ponuditi globalno konkurentne uvjete — ali i osloboditi lokalpatriotizma i potražiti kandidate izvan Hrvatske. Nakon ove izjave očekujem drvlje i kamenje, ali budimo realni i priznajmo stvarnu situaciju.

83 thoughts on “Zašto Farmeron ne može naći front-end programera”

  1. Ti fulao poantu totalno. Zagreb je primitvna selendra. Purger sam, pa znam o čemu pričam. No, ta današnja primitvna selendra je najveća koju imamo. I u toj najvećoj ne možeš naći pametne ljude. Kao što je već netko spomenuo, dobio bi 5 kvalitetnih prijava i 666 kretenskih. U manjem mjestu ne možeš očekivati da ćeš ikoga naći, tim više što je Slavonija zapostavljena već godinama i propada. Ljudi odlaze trbuhom za kruhom.

  2. Slažem se. Jedino mislim da u slučaju selidbe u drugom smjeru – a to je više-manje svakodnevna pojava – nema toliko razmišljanja i kalkuliranja. Znam da to nisi ti rekao, ali po nekoj inerciji kad čovjek ide za poslom u Zagreb to je veliki napredak, a u suprotnom… Tko normalan još želi raditi u Osijeku? (sorry Riha)
    Na njihovom mjestu bih prvo razmislio o sužavanju traženog skillseta: od baratanja PSom, OOP javascripta, UXa, patterna, agilnih metodologija, do ASP.NET Web Formsa i MVCa i zadane lektire… malo ga pretjeraše.

  3. Ovo zadnje je jako tocno. To je prvi problem, naime, ima u Osijeku slobodnih FE ali gore nabrojani skillset koji trazi Farmeron je zaista too much. Kada covjek to pogleda pomisli uuuuu pa oni traze top topova, necu ni gubiti vrijeme na zadatak kad sigurno ima boljih od mene.
    Drugi problem, ovo se nazalost prenapuhalo previse u javnosti, znam dva FE iz Osijeka koja su se namjeravala javiti nakon objave drugog kruga, medjutim s obzirom da bi trebali promijeniti radno mjesto da bi presli u Farmeron, sada to ne zele jer ne zele takovu reklamu u javnosti ili uopce biti u javnosti kao “napokon pronadjeni FE” 😀
    Nazalost Farmeron je posluzio ovima koji su objavili clanke, kao primjer nad kojim se razglaba predugo. Isto tako s cijelom ovom pricom su podigli iznos place i status FE u HR. Jako dobra reklama developerima i nakon ovoga ce ih se zasigurno vise cijeniti. Sumnjam da ih vecina vec radi za 20k ovo je zapravo samo dizanje prasine oko developera u HR.

  4. Pa ti mora da se salis?!
    Zapravo najbolje da Farmeron uzdrzava godinu dana novog FE, placa mu stan, hranu… kako bi ovaj mogao prezivjeti sa 10k??? Sto je vama ljudi, pa ovo je toliko besmisleno i pretjerano da nije vise niti smijesno!

  5. Nikako ne treba usporedjivati Farmeron s ostalim tvrtkama. Oni su ako se ne varam imali vec itekako dobru od par milijunceka ponudu, pa nisu prodali! Dajte se malo informirajte o ovoj tvrtki pa onda razglabajte ako bas morate. Imati udio u Farmeronu sigurno vrijedi vise od ikakve place, placa je tu kako bi mogli normalno zivjeti dok ne pocne kapljati od udjela, a sigurna sam da ce u skoroj buducnosti te kapljice biti podosta novaca. 😉

  6. 5 godina za naucit’ slajsanje i inspektanje?? hahahahaha pa ovdje ispada kao da je to sto radi FE teski SF hahahahhaa

  7. Ako pogledaš računicu koju je Gostic napravio, ima smisla. Lik želi IT firmu u malom gradu i to je cijena. Nije baš da Osijek ima 200 firmi, gdje svaka ima po 20 FE ili BE developera. Dolazak iz drugog grada nije isplativ nekome, tko ima posao. A ovi bez posla vjerojatno nisu zanimljivi kandidati.
    Sa druge strane, razumijem i vlasnika. Jeftinije je imati firmu u Osijeku, nego u Zagrebu.

  8. Oprosti, ali vidi se da ne razumiješ kako funkcioniraju dioničke opcije. Baš me zanima, po čemu procjenjuješ da “imati udio u Farmeronu sigurno vrijedi vise od ikakve plaće”?

    Kao prvo, od udjela ništa ne “kaplje” — jedino moguće kapanje bila bi dividenda, koja se u pravilu kod startupa ne isplaćuje (startupima je potrebna svaka lipa). Drugo, bilo dividende ili ne, udio od 1-2% (koji će se smanjivati kako će budući investitori dokapitalizirati tvrtku) predstavlja jako mali novčani iznos, definitivno ne “veći od ikakve plaće”. Za više detalja ti savjetujem da pročitaš http://cromotion.net/626/dionicke-opcije/

  9. Ne vidim kako je Farmeron drugačiji od bilo koje druge firme koja razvija software? I još k svemu tome je startup. Daklem, veliki rizik. U tom trenutku su share opcije nebitne. U protivnom se ne bi nudile. Uostalom, koji startup ne nudi share opcije??? Znaš li jedan?

  10. Doista nemam dovoljno znanja da bih mogla o tome raspravljati. Ali to mi ni nije struka, ovo je bilo moje osobno (ocito krivo :)) vidjenje prednosti udjela u brzorastucoj tvrtki za koju osobno mislim da ce postici veliki uspjeh na globalnoj razini. Iako, ja sam govorila o buducnosti nikako o trenutnoj vrijednosti udjela. Eto naucih nesto novo, hvala 🙂

  11. Odgovor koji bi ja napisala. S tim da ja već imam 10000 plaću i radim od doma. Mogla sam dijete dojiti u miru do godinu ipo dana i istovremeno raditi. Ovako bi ga morala dati u vrtić sa navršenom godinom dana.

  12. Slažem se! Većinu svojih klijenata nikad uživo nisam ni vidjela, neke gledam preko skypea, a one koje sam vidjela vidjela sam ih jednom ili dva puta kad smo dogovarali posao. Ne volim kad mi netko puše za vratom. Pogotovo ako dođe situacija da nešto ne znam. Onda lijepo odem na amazon kupim knjigu i naučim. Baš bih to radila da me netko stalno nadzire. Zamisli da me poslodavac vidi sa nogama na stolu kako nešto čitam par sati.

  13. Svaka rasprava je super jer dobro dođe da malo pogledaš stvari i iz drugog ugla. Moj je kut gledanja možda totalno spaljen, ali nije ni bitno. Ne tražim odobravanje nego samo dodajem još jedan kut gledanja.
    Za uvod bih samo spomenuo da sam više-generacijski zagrepčanin što će sliku možda upotpuniti, a možda i poremetiti, tko zna…
    Uz to sam živio 10 godina u Frankfurtu/M, godinu dana u Ljubljani i po 20 godina ZG i u Osijeku. Sve je to jako bitno za posao FE developera 🙂

    Zato mislim:

    1. Tko god odluči preseliti iz Zagreba u neku manju sredinu (preporučam Osijek) uštedio je najmanje 2000,00, a moguće i 5000,00kn na razlici u cijeni života. Doda li se tome i veća kvaliteta života (koja vrijedi barem još toliko), otišao bih iz ZG i ranije da sam znao. Život u Osijeku je sanatorij naspram Zagreba, da ne pričam o stresu, buci, smradu, gužvi, parkingu… brrrrr.
    Osijek, kao i svaki normalan srednje-europski grad, ima tramvaj, bolnicu, HNK, Sveučilište, ZOO, rijeku, upravne zgrade žute K.u.K boje itd. Pouka – Ne želi li netko doći u Osijek, OK. Na gubitku je!

    2. Udio u Farmeronu nije možda spektakularno ulaganje kao u Facebook, ali da znam FE development, radio bih u Farmeronu bespla, samo za veći ulog. Uvjeran sam da će Farmeron završiti na burzi i da će udio vrijediti pozamašnu svoticu koja će višestruko nadmašiti zbroj plaća. Ako nemam od čega živjeti – uzeo bih kredit. Idiotski krediti za automobil koji svaki dan gubi vrijednost je promašeno ulaganje naspram udjelu u Farmeronu. Pogotovo što za život u Osijeku ne treba auto. Dovoljan je osrednji bicikli.

    3. Rad u timu je nešto što razvija P2P vještine, dovodi do kreativnoog kaosa i može pomoći u rješavanju problema. Rad u timu može biti užasno naporan, smrtno dosadan i ubitačno nekreativan.
    Ako je tim dobar (a Matija i ekipa nisu dobar nego vrhunsko dobar tim) vrijedi samo sjediti blizu njih i kuhati kavu. Uvijek se nešto izrodi iz takve ekipe i tko zna koliko se budućih Farmerona upravo tamo kuha.

    4. Plaća od 10k nije spektakularno viskoka, ali je za hrvatske prilike vrlo pristojna ponuda. Mislim da je ta ponuda vrlo uravnotežena sa stanovišta uloženo/dobiveno.
    Ne slažem se s onima koji misle da tu treba dodati nešto za stan/hrana kalkulaciju jer ako iznajmite svoj stan u ZG više ćete dobiti za njega nego što ćete platiti za najam u Osijeku. Također, od troškova za gradski prijevoz i parking se može uštedjeti za troškove putovanja ‘doma’.

    5. Ono što nitko nije spomenuo, a mislim da je prevažno i prevrijedno. Jednom kada Farmeron doživi svoj IPO i kada u CV uđe činjenica da se sudjelovalo u tom projektu, vrijednost na tržištu radu svakome jako raste. Dakle rad u Farmenronu nije samo sadašnjost nego i ulaganje u sebe za budućnost.

    Dakle moj je kut gledanje jednostavan: Matija nije dobro predstavio Farmeron i dodanu vrijednost koja se dobiva uz plaću. Osobno bih uzeo nekog tko odgovara timu i siguran sam da bi taj brzo i puno učio da dostigne potrebnu razinu znanja. Da sam mlađi…

  14. U potpunosti se slazem sa svim gore navedenim!
    Izrazito mi je drago da je g. Varga ovako lijepo objasnio stavku br. 2 jer tocno na to sam mislila kada me g. Berislav ukorio radi neznanja i netocnosti. Moja greska sto nisam dovoljno elokventna i ne baratam tim terminima 😉

    Osobno ne poznajem Matiju i ekipu iz Farmerona ali pratim njihov rad unazad nekoliko mjeseci i decki stvarno odusevljavaju svojim stavom, nacinom radom i energijom koju sire.
    Svi ovi developeri kojima nije dovoljno 10k i udio im ne znaci bas nista, ionako nisu materijal za Farmeron! 😉

  15. Odličan članak. Sve što si opisao, važi i za Sloveniju. Kod Zemante nedostatak front-end programera u Sloveniji rešili smo tako, kao što predlažeš – zaposlili smo jednog Rusa i jednog Amerikanca. Matija, odličan naćin da nađeš dobre front-endere je oglas na Stack Exchange. 350$, koliko je cena oglasa, je odlično potrošen novac.

  16. Nekako mi se čini da iz tog silnog iskustva nisi izvukao neke bitne zaključke.
    1. Čak i da je uštedio iznos koji si naveo, što ako developer iz Zagreba nakon godinu, ili dvije mora promijeniti posao? Selio se u početku Osijek, što nije jeftino. Sad traži novi posao, kojeg neće naći, jer je mala sredina u pitanju. Oćenito malo firmi, pa i mala potražnja. Selidba nazad?

    2. Radio bi besplatno za koliko veći udio? 2%? 2.5%? Kako bi plaćao stan, režije i hranu u tom slučaju? A realno, moraš nekada kupiti i nekakvu majicu i hlače, zar ne? To je smiješno… Vlasnik Farmerona može za godinu, ili dvije tražiti investitora koji će izvršiti ulaganje u firmu. Taj lovator može reći “evo novac, ali želim share ugovore”. Gdje si tada?

    3. U svakoj firmi si dio nekakvog tima. Mislim da je time sve rečeno.

    4. Nemaju svi vlastiti stan u Zg-u. Oni, koji ga imaju ga sigurno ne bi iznajmili nekom debilu da ga uništi kroz 6 mjeseci. Nisu ulagali u vlastiti stan da bi na kraju pustili 1-2 budale unutra.

    5. Vidi pod 2 uz dodatak… Ja u CV-u imam svakakve firme. I strane i domaće, razne tehnologije, pa i dosta egzotike. NIkada, ali __NIKADA__ nije bilo šanse za naplatiti zvučno ime firme u kojoj sam radio, a bilo je takvih. Farmeron sa druge strane ne radi ništa egzotičnoga. Možda bi nekome ladica pala da su ti NASA, ili Google u CV-u, ali ništa više od toga. Pogotovo ne sa financijske strane.
    Da budem iskren, danas je to i vrlo negativna strana ako tražiš posao. Masu puta mi se desilo da me lead developer na razgovoru za posao izbombardira testovima i usmenim brain fuckom. Kad odgovorim na sva pitanja, nakon pogledavanja sa šefom firme krenu sa pričom “znate… Vi ste ipak predobri za nas. Vama bi sigurno bilo jako dosadno ovdje. Vi ne želite ovdje raditi”. Dođe mi da ih pitam: kaj niste u oglas stavili “tražimo wannabe kodera, koji je rođek od Triggera iz Only fools and horses”?

  17. Berislav je napisao dva odlična odgovora. Vidi se da zna o čemu govori, ali na žalost još uvijek ga nisi shvatila.

  18. Ni nisam osporavala njegovo znanje o inim temama, dapace nakon njegovog odgovora sam doista pomislila kako sam krivo mislila (kao što sam i napisala u odgovoru). 🙂

    Ovdje gore govorim kako mi je drago da je još netko napravio osvrt na istu tematiku, a ponajvise sto to nije bilo tko vec dokazani strucnjak za podrucja o kojima govori.

    Da ne bi opet bilo nesporazuma, sve sto sam napisala nema ni trunke sarkazma vec doista tako i mislim.

  19. Imaš vrlo zanimljiv i objektivan pogled na start-upove. Bravo! Dosta se o njima piše u zadnje vrijeme, ali ovako nešto još nisam pročitao. Sve u svemu, korisno štivo.

    Start-up kao apsolutni hit u poslovanju!

  20. Mislim da su razlozi sa slab odaziv puno jednostavniji nego sto izgledaju. Jeste izbrojali koliko je bulleta sa traženim kriterijima? Ima ih 24 od čega su 5 master level. Nisam FE dev, pa se mozda varam, ali ovo nije profil za ninju, ovo je profil za f*cking chuck norrisa. Treba malo pojednostaviti kriterije (ne kvalitativno vec kvantitativno) i onda ce se ekipa ohrabriti.

  21. Ljudi pogrešno doživljavaju startup kao nešto “savršeno”. Oni su korisni za IT i tu nema dvojbe, ali “hajp” koji se stvara oko toga, pa sa share opcijama je balon sapunice. Startup može kroz godinu dana izrasti u super firmu koja se razvija, ali se može i prodati, a može i propasti. Propasti može iz bezbroj razloga. Nitko ne piše članke o startupovima koji su propali, a ima ih gomila. Ako se proda, dolazi novi vrh firme i sve se mijenja. Tada je neizvjesno što će dalje biti.
    Share opcije se nude iz više razloga… Firma na samom početku ima minus, jer mora prvo odraditi nešto, da bi se bar pokrilo uloženo, a sa druge strane se zaposlenicima nudi ta opcija kao dodatni poticaj za uspjeh, eventualnu zaradu u budućnosti, kao i tendenciju na dugoročno vezanje uz firmu na neki način. To “eventualno” je vrlo klimavo u tom trenutku. Ja recimo nisam nikada niti jedan uspio unovčiti, sa time da je jedna firma bila prva u svijetu u svom segmentu kada sam radio za njih i istovremeno imao share ugovor. Farmeron je u ovom trenutku daleko od toga, pa je lako zaključiti koliko znoja im treba da dođu blizu toga. Farmeronu sada treba par komandosa koji i mrtvi pijani kodiraju bez pitanja i rade posao. Bar 2 verzirana stara konja, koji znaju što rade. Oni to podignu, a kasnije kad dođe neki novac i kad se stvari počnu širiti, onda dovlačiš nove snage. Samo, “rvacka” realnost je da se u tom trenutku sjati 155 ljudi u tu firmu, jer vide da tamo ima love. I to većinom oni, kojima se sada isplati za 10k prijeći tamo, ali ne žele, jer im to nije siguran posao :-))) Ako dođu do toga, a ne filtriraju takve, onda im se ne piše dobro.

  22. Uglavnom, sve se svodi na to da investitor, tj.financijer nekog start-up može kad god želi zatražiti svoj dio kolača, a oni koji rade za njega mogu ispasti iz igre samo tako. Relacija ide ovim smjerom: investitor – osnivači – radnici. Obratno ne. Plus, treba biti uvijek entuzijastičan, nabrijan…you name it. I uvijek ispada da je svaki start-up zapravo nečiji osobni, poveći projekt.

    Iz svega što si naveo, zanima me je li ti radni dan trajao duže u nekoj firmi (cca 8 sati) ili u startapima (10+). Kako si u svemu balansirao, s aspekta time managementa?

    Na kraju se nameće pitanje; kako dijeliti nečiju vlastitu startapašku viziju? Hm.

    Nekako imam dojam da su startapi naročito popularni u Americi u posljednje vrijeme.

  23. Bez entuzijazma i velike nabrijanosti ni nema smisla biti u startup-u. Da, startup je nečiji veći projekt, ili nečiji probni projekt sa strane, kojeg je voljan financirati, jer misli da bi moglo uspjeti. Radni dan mi je nekada trajao i po 10-12 sati, pa i više. Bilo je dana gdje bi u 22:00, ili 23:00 došao doma, legao u krevet i prespavao idući dan. Neke velike filozofije po pitanju balansiranja nema. Dogovoriš u par rečenica što ima prioritet, sjedneš i štrikaš, jer sve treba napraviti, a radiš sam, ili sa još jednim u timu. Kad stvar krene, nema novaca za dovoljan broj developera i poanta je napraviti sve što treba napraviti unatoč svim mogućim problemima. U biti, u jednom startupu je bilo dovoljno novaca, ali su se svi rugali iz toga, pa je bio manjak ljudi. Kroz neko vrijeme kada su veliki igrači potpisali ugovore sa nama, ti isti, koji su se rugali u početku su počeli kucati na vrata. Što je najgore, dobijali su posao, bez da ih je itko išta pitao. Naravno, uz takvo zapošljavanje wannabe developera i wannabe managera stvar nije još dugo živjela. Pijavice su došle na $$$ i sisale dok nije presušilo, a posao nisu bili u stanju raditi.

    U Americi postoje ljudi koji se bave isključivo startupima. Imaju vlastitu ideju, svoj kapital, ili nekog investitora i krenu. Ali čim startup malo stane na noge, tip odlazi, jer je do tog trenutka smislio novu ideju i ide u novi startup.

  24. Prošao sam dosta mjesta u hrvatskoj i iz iskustva mogu reći sljedeće:
    Firme poput Farmerona nisu spremne na kvalitetan “prihvat” ljudi “izvana”. Stav 10000kn i nemogu do kvalitetnih ljudi je stvar neiskustva potražnje kvalitetnog kadra izvan regije jer firme koje ovise o kadru “izvana” za njih je 10000kn uz sitne prekovremene “entry level”.

    Spomenuo sam neiskustvo u prihvatu ljudi izvana, a to nažalost problem dosta IT firmi koji se odluče za ljude izvana. Ne radi se samo o plaći koja mora biti iznad prosjeka da čovjek može biti u rangu sa ostalim zaposlenicima već i o stvarima o kojima čovjek mora brinuti tokom prelaska a i za vrijeme dok nije kući. Većina firmi ne učini baš ništa a kod nekih se trebaš samo pojaviti na poslu čak se i smještaj rješava.

    Može se stistnuti remen i ispadne lijepa plaća no iz iskustva samo ako čovjek želi svaki vikend kući sa autom, to je do ZG oko 1600kn mjesečno. Sa busom je sitnih 800kn ali barem 2-3h više u oba smjera. Kvalitetniji stan oko sa režijama oko 2500kn i plaća je ve pala za 1/3.

  25. Htio ne htio prisiljen sam stalno slušati istu priču o domaćih startupima i njihovu uspjehu. Farmeron prednjaci u tome. Nenam što drugi misle o njima ali koliko vidim to je samo dizanje prašine i stvarno mi nije jasno koji idiot je uložio novce u to. Pogledao sam malo njihovu aplikaciju i u njoj vido toliko amaterskog rada da sam ostao zabezeknut. Kako takav amaterski rad može izavati toliku prašinu. Vjerojatno imaju jako dobre stručnjake za marketing i mešetarenje.
    Hoće mi netko reći što je tu posebno. Obočna web aplikacija koju može napisati svatko tkio ima par godina iskustva. Po mojem iskustvo za takvo što je potrebno 2-3 čovjeka i rad od par mjeseci. I možete napraviti savršenu aplikaciju tog tipka. Problematika je krajnje jednostavna. Financijski gledano to vrijedi 3 čovjeka x 10k kn x 6 mjeseci = 180k kn. 180.000 kn je vrijednost takve aplikacije. Tko da više, totalni je idiot.

  26. Very interesting read. I write in English as I am a native English speaker living in Zagreb.

    We have a similar issue as Farmeron, resources for development both front-end and back-end, and I have been analysing the problem about remuneration for Croatian resources for some time.

    One common argument is the comparison of salaries in the US or UK vs Croatia, but this is only taken at face value. Let us break this down.
    – US and UK salaries are for the best resources in the world. We live in a global resource pool so these salaries attract the best from around the world.
    – These salaries demand much more than 8 hours of work per day (and I mean eight working hours not being at work for 8 hours).
    – These salaries demand experience, industry knowledge, thought leadership and problem solvers. Talent that can push the envelope. Not people who buy books at Amazon read all day and claim to have been working. Reading books to improve your knowledge happens on Sunday morning. You should already have the experience before you apply. And if you not at work on Sunday dont bother coming in on Saturday.
    – Cost of living in capitalist societies, where most of these high paying startups are based, is very expensive. You need to take into account rent (forget about buying and you more likely to be renting a room), health/medial insurance, car and fuel (you dont walk), (even if you are in NY, London or Berlin you need expensive public transport), insurance for your home and stuff (crime rate is much higher than socialist Croatia), quality of food (instant meals cost and taste like shit), time spent travelling (unless you dont value your time). Cost of living is always overlooked. You should always look to see how much you save each month in real hard currency terms not how much you earn.
    – Visa and work permits. Often you should be able to qualify for these positions with the ability to work there otherwise you are increasing the cost to the company. Bearing in mind that should the company pay for your work permit you will have to leave the country if you lose your position. But dont day dream – startups are not going to pay for your visa.
    – Employment laws are not the same as socialist Croatia, especially today where all companies are becoming lean and cutting the fat. You can easily be setting packing within 24 hours.
    – Culture change. Each country, state, city and company are very different, furthermore companies invest lots of money into defining their culture. If you have never worked for a startup or worked abroad dont even bother. If you think that the culture will not effect you, dont kid yourself its how you will effect their culture. Remember not performing, working 8 hours, trying to catch up will not be well received.

    So how can you extract value from this article? Its been mentioned a few times already. Look at what the Farmeron offer is really offering and dont compare the grass on the other hill.
    – Living in Croatia (good quality of life, relatively cheap, relaxed, amazing weekend breaks within 2 hours). I think Croatia is fantastic. When we setup our starup we had choice between: US, UK, Germany, South Africa, Kenya, Cambodia, India, Croatia, Serbia, Bulgaria or Argentina. Croatia was our first choice, its fantastic for many reasons, as mentioned above, as well as for its geo-location, time zone and infrastructure to service a global market.
    – The Farmeron offer is a high salary compared to the average salary
    – Opportunity to gain real startup work experience
    – Opportunity to work on a project that will reflect well on your CV
    – Opportunity to get paid. I hear regular companies have a reputation for not paying salaries on time

    But why even blog so much about it. Just take the job for 6 months, learn something new, get the experience and leave. If you worth more than 10,000kn by then then you will get a higher salary and if you not then you unemployed.

    The real point is that if you are good then you already there and not reading this article. If you are reading this article hoping to earn more by blogging then come down to earth.

    And of you needing further conviction look at how many foreigners are working in the financial software sector in Croatia or how much work is being outsourced to cheaper neighboring countries. Do a search on front-end salaries in India.

  27. Sta se raspisao ovaj englezic uzalud. Slazem se s autorom clanka. Farmeeon je pogrijesio u sve tri stvari. Vjerojatno ce spomenuta tvrtka traziti da zna barem 5 tehnologija iz domene backenda i 10 tehnologija iz domene frontenda. Možda osobu koja je mlada od 30 godina i ima 10 godina iskustva a istovremeno je zavrsila fer ili fesb. Izuzev zadnje rečenice gdje sam.malo sarkasticki potencirao njihove zahtjeve ovo ostalo je vjerojatno tocno. Da bi osoba bila vrhunska potrebno je jako puno volje zrno ludosti i jako puno vremena. Zasto se cuditi ako nitko ne prihvaca uvjete. Za biti programer kakav farmeron trazi potrebno je da ste zadnjih par godina osim onih osam sati na poslu gdje pola potrošite na stvari koje nisu samo “kodiranje” radili i dodatnih par sati kod kuce ili na drugim projektima. Slazem se da ne moramo nuzno to vrijeme racunati kao vrijeme koje poslodavac mora platiti ali poslodavac dobiva vrijednost, znanje, strucnost koje je nastalo kroz sve te sate. Kakva je poruka mladima ako ce se programiranje poceti svacati kao zanimanje cija je placa jednaka placi konobara u boljem kaficu zajedno s napojnicana ili priblizno slicno trgovkinji iz dma. Jos jednom razlika ovog zanimanja od tih je sto kod ovog nakon osam odrazenih sati na poslu cekaju vas knjige i drugi ptojekti da bi bili dobri, a ne 16 sati slobodnog dana. Jesam li spomenuo trud potreban da se zavrsi tezi fakultet koji ipak ponešto znaci. Ne omalovazam pritom nijedno zanimanje dapace postujem svako ako se radi posteno. Farmeron, ponuda jednostavno nije postena. Kao ljudi s dobrim matematickim zakljucivanjem to cete lako shvatiti ali tesko cini se prihvatiti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *