Što su to startupi?

Već duže vremena razmišljam o tome što je to “startup” i kako ga možemo definirati, te imam li uopće ja sâm jasnu sliku na što mislim pod tim pojmom. U prošlosti sam znao ući u žustre rasprave na tu temu, i zaključak je bio da očito svakome taj pojam znači nešto drugo, a da svi — kao i obično — vjerujemo da je upravo naša definicija najprezicnija. 🙂

Eric Ries je startup definirao ovako:

A startup is a human institution designed to create a new product or service under conditions of extreme uncertainty.

Iako je to dosta dobra definicija, meni se osobno čini malo previše općenita, pa sam formirao vlastitu, koja nije ovoliko sažeta poput Ericove, ali definitivno jasno određuje barem na što ja mislim pod pojmom “startup”.

Ukratko, po mojem viđenju stvari, da bi se nešto moglo nazvati startupom mora sadržavati tri temeljne komponente: visoku tehnologiju, novi proizvod i nepoznat poslovni model.

Tehnologija

Česti komentar dobivam kad se povede diskusija na tu temu glasi kako je startup svaki novopokrenuti biznis. Moram priznati da se s time ustvari slažem: da, i novootvoreni dućan ili kafić su startupi, kao i banka, praonica rublja ili nova društvena mreža. Međutim, ja osobno većinu takvih tvrtki ne bih nazvao startupima — za mene su to tek friški biznisi. Riječ “startup” za mene osobno je ustvari skraćenica pojma “tehnološki startup”, odnosno jedno od osnovnih obilježja startupa je da se temelji na suvremenoj tehnologiji, gdje prije svega mislim na korištenje softvera, Interneta i napredne elektronike, i to kao ključnog elementa u poslovanju. Dakle, knjižara koja koristi softver za praćenje stanja na skladištu po ovoj definiciji nije startup, ali online trgovina knjiga već jest (no njoj nedostaju drugi elementi; o tome u nastavku).

Njegovo veličanstvo proizvod

Po mom mišljenju, ono najvažnije što startupe izdvaja od većine drugih biznisa jest to što oni stvaraju proizvode, a ne usluge. U čemu je točno razlika između proizvoda i usluga? U najkračim crtama, usluga je oblik poslovne ponude u kojoj klijent definira osobine onoga što će mu dobavljač isporučiti, i gdje se za svakog klijenta predmet isporuke definira i gradi ispočetka. Ako izrađujete Web stranice, ako ste arhitekt  ili građevinska tvrtka, ili ako imate restoran, vi svojim klijentima isporučujete usluge.

S druge strane, ako tvrtka sama definira osobine onoga što će isporučiti, te cilja time na šire tržište, ona nudi proizvode. Automobili, tenisice, perilice rublja, mobilni telefoni, buteljirana vina — sve su to primjeri proizvoda, gdje kupac može samo birati hoće li kupiti određeni proizvod ili neće, ali ne i koje osobine će taj proizvod imati.

Razlika između proizvoda i usluga se može dobro vidjeti kod odjeće: ako odete kod krojača i naručite odijelo, on vam pruža uslugu; ali ako odete u trgovinu i tamo odaberete odijelo, kupili ste proizvod. Svaki od ta dva pristupa ima svoje prednosti (u navedenom slučaju, odijelo kod krojača će biti rađeno po mjeri pa će vam bolje pristajati, dok će konfekcijsko odijelo biti jeftinije) i mane (osim cijene, kod krojača jako ovisite o njegovoj vještini, dok kod konfekcije možete potrošiti dane dok ne nađete ono koje vam pristaje). Mene je osobno dugo zbunjivalo zašto banke svoje usluge zove proizvodima, dok nisam shvatio da je riječ o onim uslugama gdje su vam svi uvjeti unaprijed definirani i vi ih možete ili prihvatiti ili ne. S druge strane banke nude i “prave” usluge, primjerice kod kredita, gdje možete ako imate odgovarajuće prednosti na vašoj strani i znatno utjecati na rokove, kamate itd.

Dakle, za mene su startupi isključivo one tehnološke firme koje nude određen proizvod. U Hrvatskoj imamo cijeli niz vrlo uspješnih internetskih tvrtki koje surađuju s inozemstvom i imaju odlične prihode — često se spominju Pet minuta, Inchoo, Infinum i druge — no one ne stvaraju vlastite proizvode, već pružaju usluge izrade rješenja za naručitelje. Za razliku od njih imamo primjerice ShoutEm — nastao iz Pet minuta — koji nudi jasno definiran proizvod.

Tu treba naglasiti da granica između proizvoda i usluga nije sasvim oštra — usluge se vrlo često temelje na nekim unaprijed definiranim komponentama, dok se proizvodi najčešće mogu do neke mjere konfigurirati od strane kupca (možete birati bolju i konfiguraciju novog automobila, dok svaki softver obično ima neke postavke koje možete namještati. Ali najčešće je vrlo jasno koja opcija dominira.

Nepoznat poslovni model

Treći element definicije startupa je onaj kojeg Eric Ries naziva extreme uncertainty. Najteži zadatak svakog startupa je pronalaženje idealne kombinacije proizvoda i tržišta, što se obično naziva product/market fit. To znači da kad krećete u startup imate neku generalnu ideju onoga što želite napraviti i kome ćete to ponuditi, ali tek u praksi morate dokazati jeste li to dobro zamislili. Naravno, možete i unaprijed čvrsto definirati sve osobine svog proizvoda i tržište kojem ćete ga ponuditi, ali kod vrlo inovativnih proizvoda to je najčešće unaprijed promašena strategija.

Druga je stvar kad uzmete neki postojeći poslovni i proizvodni model. Kad je Toyota pokretala Lexus kao novi brend luksuznih automobila, većina varijabli je već bila poznata: ciljno tržište, osnovne osobine proizvoda koje se očekuju, i slično. No pravi startupi otkrivaju vlastiti proizvod istovremeno kako ga grade.

Kod tradicionalnih biznisa to nije moguće, ili je u najboljem slučaju iznimno teško, jer je izrada i distribucija fizičkog proizvoda ili vrlo skupa, ili zahtijeva ugovore s proizvođačima u drugim zemljama, velike narudžbe i slično, tako da najčešće zahtijeva i velika ulaganja. S druge strane, troškovi izrade i distribucije softverskog proizvoda danas su minimalni i sve se više smanjuju, a istovremeno zahvaljujući Webu tržište više nije ograničeno zemljopisom već je jednako dostupno bilo gdje na svijetu. Zbog toga više nisu nužna dugotrajna i skupa istraživanja proizvoda i tržišta, već je dapače moguće izaći s minimalno definiranim proizvodom — tzv. minimum viable  product — koji se onda u hodu modificira i mijenja prema interesima i potrebama tržišta.

One thought on “Što su to startupi?”

  1. Pozz… zanima me sve što je vezano uz troškove otvaranja startup firme konkretno samoposlužne praonice rublja (iako je to koliko sam shvatio iz Vašeg članka startup u širem smislu riječi). Naime dobio sam ponudu Speed Queen Investora i pošto nemam iskustva u franšiznom poslovanju želio bih čuti mišljenja iskusnijih. Njihov sajt http://speedqueeninvestor.com/hr/concept
    Unaprijed zahvaljujem na savjetu i preporuci.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *