Zašto u Hrvatskoj nema tehnoloških startupa?

Svatko tko je iole upoznat s informatikom na području Hrvatske (a i ostatka regije), jako dobro poznaje jednu notornu činjenicu, a to je da velika većina (ne znam točnu brojku, ali sumnjam da ću puno pogriješiti ako napišem 99%) domaćih IT tvrtki prodaje usluge. Da vas netko upita da nabrojite tri tvrtke koje znate a koje prodaju proizvode, koga biste spomenuli? Pazite, govorim o tvrtkama koje proizvode i prodaju vlastite proizvode — dakle ne distributere inozemnih softverskih kuća.

Oni koji su malo upućeniji u tematiku možda bi, uz puno muke, nabrojali možda desetak tvrtki, a šira javnost teško da zna i za jednu. Svi ostali bave se uslugama — od neizbježnih sistem-integratora, preko tvrtki za izradu Web stranica, do “partnera velikih kuća” koji uzimaju neki poludefinirani softver i dorađuju ga za pojedine klijente. S druge strane, ono što nazivamo “startupima” se prvenstveno oslanja na proizvode — čak i kad je riječ o Web aplikaciji poput Facebooka ili Twittera, riječ je o proizvodu, jer je njihova funkcionalnost jednaka za sve korisnike  i ne prilagođava se svakome ponaosob.

Na prvi pogled nije sasvim jasno zašto tolika razlika — i na razvijenijim tržištima usluge dominiraju, ali rijetko gdje baš u tolikom omjeru kao kod nas. Pogotovo začuđuje ako znamo da su proizvodi u pravilu daleko isplativiji — jednom kad pokrijete troškove razvoja praktički sav prihod je čisti profit, pogotovo u softveru gdje je cijena distribucije zanemariva. No stvari postaju jasnije kad shvatimo da je u uslugama profit puno manji — rijetko kad preko petnaestak posto u prosjeku — ali novac dolazi odmah, dok se kod proizvoda ponekad mora čekati i godinama.

Ako bacite pogled na liste dobitnika nagrade VIDI e-novation uočit ćete da je među njima solidan broj projekata koji su osmišljeni kao proizvodi, ali su nastali u sklopu neke veće uslužne IT tvrtke. Nažalost, takvi projekti su osuđeni na neuspjeh, iz jednostavnog razloga što vođenje uslužnog i vođenje proizvodnog biznisa imaju vrlo malo dodirnih točaka. Za vrlo detaljnu i duboku analizu moram vas uputiti na fantastičan članak Marka Sustera, čovjeka koji je prošao i međunarodne uslužne tvrtke i tehnološke startupe, da bi naposljetku postao VC koji ulaže prije svega u proizvodne tvrtke. Njegov upravo objavljen članak pod naslovom What Should You Do with Your Crappy Little Services Business? vrlo dobro pojašnjava razliku između te dvije vrste tvrtki, te zašto VC-i prvenstveno ulažu u proizvodne projekte, ali i zašto imati uslužni biznis nije ništa loše, ali da se treba dobro paziti kad se želi preskočiti iz jednog u drugi.

What Should You Do with Your Crappy Little Services Business?

2 thoughts on “Zašto u Hrvatskoj nema tehnoloških startupa?”

  1. Dobro opažanje. No mislim da nije samo problem u IT sektoru nego općenito u društvu čiji je uzrok poprilično dubok. Jednostavno naše okruženje u kojem odrastamo i kojem se obrazujemo nas uopće ne potiče da budemo inovativni, da pokušamo svoje ideje realizirati, da budemo poduzetni. Dapače, okolina (a tu podrazumjevam i bližu okolinu kao i institucije, primjerice državne, obrazovne, financijske)često dobre ideje sasiječe u koraku i tjeraju nas u mediokritet.
    Otprilike savjet odraslih mladom čovjeku bi bio: “…zaposli se ti sine u državnoj firmi”, a nikad: “…pokušaj ostvariti svoje snove i želje, mi ćemo te podržati u tome”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *