Tristo milijuna

[Napomena: Ovaj članak mi već mjesecima stoji u draftu a nikako završiti sve što sam htio. Pa sam zaključio i da ovo malo napisanoga dosad ima koliko-toliko smisla, pa ga evo objavljujem, uz minimalne preinake.]

Krajem 2006. i početkom 2007. godine site Read/Write Web pokrenuo je seriju članaka pod zajedničkim naslovom “Top Web Apps in…”, u kojima je niz autora opisivao stanje Web aplikacija u pojedinim zemljama svijeta. Između ostalog, u toj seriji je objavljen i članak o hrvatskim Web aplikacijama, koji bi danas već mogao biti solidno dopunjen, no ono što me je najviše dojmilo u cijeloj seriji bio je sljedeći citat u članku o Web aplikacijama u Španjolskoj (kurziv je moj):

An interesting fact about Spain’s web apps is that most sites are presented with multilingual engines. Eduardo told me that Spanish Web entrepreneurs think that Spanish-only sites have a limited audience – “only 300 million people or so” (!) – so a lot of them create multilingual apps.

Dakle, Web poduzetnici iz Španjolske, čiji jezik priča oko tristo milijuna ljudi (a neki izvori navode i preko 400 milijuna) u tridesetak zemalja na četiri kontinenta smatraju kako im je to premalo tržište da bi se oslonili samo na njega; s druge strane imamo nebrojene projekte koji smatraju kako im je Hrvatska — sa stotinjak puta manje brojnim stanovništvom — sasvim dovoljno tržište, te se čak niti ne trude napraviti prilagodbe za srodne jezike u regiji. Zašto se naši Web poduzetnici toliko plaše izazova svjetskog tržišta?

U svojoj knjizi Profili budućnosti Arthur Clarke je ustvrdio da su dvije glavne prepreke bilo kakvom razvoju dvije vrste nedostatka: nedostatak hrabrosti i nedostatak mašte. Osoba koja posjeduje oba nedostatka neće nikamo napredovati, već će ostati u svom malom svijetu bez vrata i prozora; a osoba koja posjeduje jedan nešto će i napraviti, no u ograničenim mjerilima.

Kad je riječ o domaćim projektima, vrlo jasno možemo vidjeti koji nedostatak imaju osnivači pojedinog od njih. Svjedoci smo velikog broja domaćih projekata koji ne čine ništa originalno niti inovativno, već jednostavno do detalja kopiraju neku svjetsku uspješnicu poput Digga ili YouTubea; tu je očito riječ o nedostatku mašte. Imitatori, naravno, postoje i na svjetskom tržištu, ali oni se ili trude unijeti nešto specifično u svoju ponudu (npr. Reddit), ili pak nisu ništa uspješniji od ovih domaćih.

S druge strane postoje ideje i koncepti za projekte koji bi lako mogli funkcionirati na tržištu značajno širem od Hrvatske, no njihovi pokretači se nisu potrudili učiniti osnovne korake u tom smjeru — osnovni razlog tome je nedostatak hrabrosti. Naravno, u mnogim djelatnostima međunarodno poslovanje podrazumijeva brojne dodatne komplikacije — troškovi dostave, carine, lokalna konkurencija (ponekad i s državnim poticajima), nepoznati pravni sustav itd — no ako govorimo o Internet rješenjima (gdje prije svega mislim na Web, ali tu su i razna mobilna rješenja, inovativni protokoli itd) razlike su značajno smanjene.

7 thoughts on “Tristo milijuna”

  1. Između ostalog i nepoznavanje stranog jezika, ali vjerujem da i one koji znaju engleski spriječava i strah od uspjeha i strah od nepoznatog

  2. bez brige 🙂 – za 2010. ide van projekt globalnog karaktera na engleskom jeziku – upravo radimo koncept weba i prijevod – sve je ekipa iz Hrvatske – inace, dobro si primijetio da se ljudi boje a moj savjet je: prvo neka se “spraksiraju” na par projekata u Hrvatskoj da uopce “ulove” pojam web poduzetnistva i onda neku krenu prema van – ako su ovdje pokrenuli nesto uspjesno dobiti ce automatski zanos i vjeru da mogu napraviti uspjesan globalni projekt

  3. Što je najgore, vjerujem da je puno lakše zaraditi novce sa web projektom internacionalnog karaktera nago lokalnog u našem slucaju, iako je konkurencija veca.

  4. S druge strane, ako ti trziste od 300 milijuna nije dovoljno, mozda problem nije u trzistu nego u proizvodu? Jesi razmisljao tako?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *