Funkcioniranje venture fondova možemo u par rečenica opisati ovako: grupa iskusnih poslovnih ljudi (koji mogu biti različitih backgrounda, no najčešće su ili financijaši ili bivši poduzetnici) odluči osnovati fond. Oni se zovu “partneri” i njihov posao je prvo da pronađu zainteresirane investitore, koji mogu biti tvrtke, drugi fondovi i financijske institucije, ali i individualni investitori s velikom količinom slobodnog novca (iako je ovo češće u SAD-u; govorimo o osobama profila Billa Gatesa i Warrena Buffeta).

Ti investitori ne daju svoj novac unaprijed, već potpisuju s venture fondom ugovor kojim se obvezuju dati potreban novac kad venture partneri nađu odgovarajuću investiciju. Nadalje, venture fondovi najčešće imaju vrlo jasna ograničenja: minimalni i maksimalni iznos koji smiju uložiti u jednoj rundi, industrije u koje smiju ulagati, faze u razvoju tvrtke u koje smiju ulagati i tako dalje, a uvijek je i jasno definirano trajanje fonda, tj. razdoblje u kojem moraju uložiti sav planirani novac te razdoblje do kojeg moraju izaći iz svojih ulaganja i vratiti novac ulagačima (sa zaradom, razumije se).