Potezanje čizama

U nedavnom postu, napisanom u odgovor Draženu Drnasu, spomenuo sam kako bootstrapping nije prikladan za sve startupe već samo za neke, uz pokušaj definiranja jednih i drugih. Mislim da u tome nisam pretjerano uspio, no srećom po mene, Mark Peter Davis je upravo ponovio svoj sjajan članak u kojem se upravo to definira.

Ukratko, Mark dijeli startupe prema dva kriterija: potencijalu da od njega nastane veliki biznis, te količini kapitala potrebnog da se dosegne break-even point, odnosno kako to nase studente uče “točka pokrića”. Tako je dobio četiri kvadranta, od kojih je u tri situacija vrlo jasna: ukoliko vam treba puno kapitala, ali vam je i potencijal velik, svakako idite na VC; zatim ako vam treba malo kapitala, ali je u pitanju poslovni model ograničenih mogućnosti, idealan je bootstrapping; a ukoliko su vam mogućnosti ograničene a trebaju vam velika sredstva jednostavno nemate valjan model te je bolje odustati (ili nešto drastično promijeniti).

Četvrti kvadrant — ako imate velik tržišni potencijal, a ne trebaju vam velika početna sredstva — malo je kompleksniji jer odluku donosi treći parametar, a to je postoje li visoke prepreke ulasku konkurencije ili ne. Ukoliko postoje, bolje je ići u bootstrapping, jer nema nikakve žurbe; no ako ne postoje VC može pomoći da se razvoj ubrza te konkurencija preduhitri.

Rekao bih da ovaj model jako dobro objašnjava zašto većina naših poduzetnika kreće putem bootstrappinga, te nam je to default način razmišljanja prilikom pokretanja bilo koje vrste posla; naime, ovo naše tržište toliko je malo da nam gornji dio kvadranta izgleda nedosežno i daleko.

One thought on “Potezanje čizama”

  1. Pingback: idite

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *