Investitori u busiji

U komentaru na moj članak o Dharmeshu Shahu piše čitatelj Igor:

Prica da treba cim prije izbaciti startup je notorna prevara. Radi se o tome da investitori koji su cesto ljudi iz hi-tech industrije, mogu realizirati neki projekt i bez samog autora. Njima je u interesu da dobiju sto vise ideja i to od ljudi koji nisu u mogucnosti brzo to pokrenuti, a onda nastupaju lovasi koji uloze pare i realiziraju to za sebe. Ako je neki projekt vec uznapredovao, ako zaradjuje, tada se investitorima vise isplati uloziti u daljnje napredovanje postojeceg projekta, nego trositi na razne strucnjake koji ce to sve isprogramirati, dizajnirati, raditi strategiju pocetne promocije itd.

Zato ja kazem webmasterima: Nemojte izbacivati vase start up projekte prije vremena. Ne budite ovce i nedajte da vas sisaju.

Krenuo sam mu odgovarati u komentarima, ali sam po običaju otegnuo pa evo cijelog odgovora ovdje:

Igore, imaš vrlo krivu predodžbu o investitorima. Ti ih očito zamišljaš kao mafijaše koji imaju puno para a nemaju nijednu suvislu ideju, te vrebaju iz busije na jadne nezaštićene startupe kako bi im ukrali ideju i masno platili “nekome” da ju realizira za njihov račun. Žao mi je ako ne vidiš sam koliko ima nelogičnosti u cijeloj priči.

Ali prvo ću priznati jednu stvar: da, ima slučajeva kad se dogodilo upravo tako. No to su uvijek bili jednokratni incidenti, kad je netko s puno para uočio priliku, zaključio kako bi mogao nešto realizirati bolje te to i napravio. Takvi slučajevi su u apsolutnoj manjini, jer je svakom investitoru uvijek daleko isplativije uložiti upravo u onaj tim koji je ideju pokrenuo nego kretati od nule s novim ljudima. Odnosno da budem precizniji: uvijek, osim kad je dotični tim (ili pojedinac, kako je to češće kod nas) potpuno nesposoban i očito nije u stanju realizirati inače suvislu ideju; tada bi bilo samoubojstvo investirati u njega.

Poanta je sljedeća: možeš ti imati novca koliko god želiš, ali ključna stvar je realizacija projekta. Prije svega, neka ideja može izgledati super na papiru, ali nitko ne može znati koliko će ona zaista biti uspješna dok ju se ne realizira i provjeri. Ulagači u startupe su po definiciji spremni na rizik, no čak ni oni ne vole ako moraju preuzeti sav rizik u potpunosti; stoga će radije financirati nekog drugoga, posebice ako je taj netko već realizirao dio projekta, nego da sami pokreću tim od nule. Venture fondovi to čak ne smiju niti kad bi htjeli — oni ne ulaži vlastiti novac, već prate strogo definirana pravila prema kojima su njihovi ulagači upravo njima povjerili kapital.

Upravo u tome leži prednost brzog pokretanja startupa. Što prije izađete na tržište s prototipom, odnosno minimalnim korisnim setom funckionalnosti, prije ćete testirati vlastitu ideju i prije ćete pokazati svojim financijerima (a to nisu samo potencijalni ulagači, već i korisnici spremni platiti vaš proizvod) kakav je vaš potencijal.

Postoji još jedna prednost: koliko god bili originalni i detaljni u osmišljavanju ideje, velike su šanse da je netko drugi također imao istu ili sličnu ideju te da već radi na njoj. U tom slučaju, ako čekate da ugradite sve funkcionalnosti prije nego izađete na tržište može vam se lako dogoditi da ćete potrošiti previše truda, vremena i novca i da će vas konkurencija pregaziti. Ali najvažnija korist od rane objave je interakcija — jedino ako ste prisutni na tržištu možete slušati komentare korisnika i unapređivati vašu ponudu. Ako vjerujete kako ste odmah u svojoj glavi zamislili savršen proizvod koji nema mana, te da ćete po lansiranju bez ikakvih izmjena oboriti tržište s nogu, jako se varate; mnogi uspješni startupi krenuli su sa savim drugom idejom od one koju su na kraju realizirali, a čak i oni koji su uspjeli s izvornim modelom nisu nikad prestali ugrađivati nove mogućnosti i dodatne usluge.

4 thoughts on “Investitori u busiji”

  1. Dobra poanta Berislav, ljudi uglavnom vide krajnji rezlutat: npr kada se pogleda google/amazon/facebook vidi se kako oni izgledaju danas, ono što se ne vidi je proces kako su nastajali i mijenjali se tijekom vremena da dođu do toga. Kada se pogledaju prve verziji istih ili se čita o prvim danima dobije se sasvim druga slika. Evolucija. Preporučam knjigu koju trenutno čitam Founders at Work koja priča o prvi danima danas poznatih startupova.

  2. Istina je da je tesko odmah zamisliti savrsen proizviod i bez interakcije sa userima znati sto je bas njima divno i krasno.

    Ali ja sam mislio da ne treba izbaciti ideju prije nego se osnovne funkcionalnosti srede, tj. u vrijeme kada je jos puno vremena i rada potrebno da se napravi nesto suvislo sto sluzi svrsi, a recimo da se iz tog komada (ne proizvoda, nego komada proizvoda) vidi sustina, bit one glavne ideje oko koje se sve bazira.
    Tada je lose izlaziti van sa idejom jer ne moraju investitori iz venture kapitala vrebati iza stabla i zgrabiti ideju. Ima puno obicnih webmastera ili manjih skupina udruzenih webmastera, programera, internet marketing strucnjaka… koji vrebaju svaki iza svog stabla. Zasto oni to rade? Zato sto mozda imaju dovoljno strucnosti, ali ne i kreativnosti sto je cest slucaj.

    Zato mislim da treba paziti sto i kada se objavljuje, a svakako da ne treba raditi godinama na necemu da bi to uopce ugledalo svijetlost dana jer kad jednom ipak ugleda svijetlost, mozda proizvod ili usluga uopce ne budu prihvaceni. Onda je to par godina rada baceno u vjetar.

    Ako se pak izbaci projekt malo ranije, onda se moze doradjivati, ali i vidjeti da li je pocetna ideja i koncepcija totalni promasaj i da li treba izdvojiti vremena za smisljanje sasvim drugih stvari, a taj projekt napustiti.

    Stoga, mi se djelomicno slazemo. U biti slazemo se potpuno jer vi ste jednom napisali da ideja koja je naizgled dobra, ali nije nista ucinjeno na njenoj realizaciji, u biti ne vrijedi nista.

  3. E, to je već jedna sasvim druga priča.

    Ali ja sam mislio da ne treba izbaciti ideju prije nego se osnovne funkcionalnosti srede

    Postoji nešto što se zove minimal feature set, a to je najmanji skup funkcionalnosti s kojim aplikacija može raditi i biti korisna. Čim je taj skup napravljen treba izaći s aplikacijom, jer se jedino tako može skupljati feedback.

    Ima puno obicnih webmastera ili manjih skupina udruzenih webmastera, programera, internet marketing strucnjaka… koji vrebaju svaki iza svog stabla.

    Ne kažem da nije tako, ali moram priznati da još nisam vidio takvu skupinu. Imaš li neki primjer?

    Problem s tim scenarijem je što nitko ne može unaprijed znati hoće li neka ideja uspjeti ili neće — a to ne ovisi samo o kvaliteti ideje, nego još i više o kvaliteti realizacije. Ista ideja se može realizirati na razne načine, od kojih svaki ima određeni skup specifičnosti koju neka druga realizacija nema, i nemoguće je znati koja je od tih specifičnosti najzaslužnija za uspjeh. Čak se neki put ni ne zna koje su to sve specifičnosti do dosta kasnije.

    Zbog ovog problema ideje se ipak ne preuzimaju tako lako i često kako se ljudi boje. Iskreno, daleko su veće šanse da će neki konkurent doći na ideju potpuno neovisno nego da će ju ukrasti od vas.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *