Poticanje ulaganja

Upravo sam pročitao novi post Davida Jakelića, koji me podsjetio na moj prvi izravan susret s načinom razmišljanja naših struktura o ulaganjima.

Prije nekih dvije godine davio sam ljude koji su u APIU (bili) zaduženi za IT, forsirajući da se više promoviraju investicije u startupe, da se dovode venture fondovi (bilo je to prije Poteze i Nexusa) i tome slično. U jednom momentu im me je očito bilo dosta pa su mi prijateljski objasnili kako ovo “promicanje ulaganja” za njih znači da pokušavaju, primjerice, dovući Microsoft da kod nas otvori razvojni centar za, recimo, 10 milijuna dolara.

Sad, to je lijepi cilj i bilo bi to jako dobro kad bi se dogodilo, ali taj cilj ima dva problema: prvo, vrlo su male šanse da će se jedna takva tvrtka odlučiti na takav potez, jednostavno zato što su komparativne prednosti Hrvatske u toj situaciji praktički zanemarive (mogli bismo ovdje ići u detalje, no to je tema za neki drugi članak); a drugo, čemu trošiti trud i novac na dovlačenje tuđe pameti kad možemo jednako ulagati i u vlastitu? Konkretno, a to sam pitao i momke iz APIU-a: zašto je deset milijuna koje uloži Microsoft bolje od deset milijuna koje uloži neki (strani ili ne) ulagač u domaće tvrtke i projekte, temeljene na domaćoj pameti? Nisam dobio odgovor.

U Hrvatskoj valjda još od pacte convente (da, znam da je ona vjerojatno krivotvorena; idemo dalje) vlada uvjerenje kako je sve što dolazi “izvana” bolje i kvalitetnije. Oduševljenje Nokijinom tvornicom u Rumunjskoj, koje spominje David, odličan je primjer: nitko izgleda nije ni spomenuo kako je za to preseljenje Nokia dobila ogromne beneficije kroz porezne olakšice, jeftinu zemlju i slično, dok je istovremenu zatvorila svoju tvornicu u Bochumu u Njemačkoj, otpustivši 2300 radnika.

Posljednjih dvadeset godina hrvatske ekonomske povijesti — još od Markovićeve reforme — jasno pokazuje kako naši političari (barem oni na vlasti, ali nisam siguran ni za druge) nisu svjesni kako jedino vlastita proizvodnja i izvoz mogu donijeti dugoročni napredak, posebice kad imamo ovako malo tržište koje je vrlo lako pokriti. Odnosno, možda su i svjesni, no nije ih briga — izbori su previše često (praktički jednom godišnje, kad posebno gledamo parlamentarne, lokalne i predsjedničke) i nikoga nije briga što će se događati nakon njegova trenutnog mandata. Stoga su jedino što se gura one aktivnosti koje donose brz povrat, bilo u obliku novca (trgovina i uvoz) ili u obliku političkih bodova (koje donosi medijska pompa oko “dovlačenja” primjerice Nokie ili Microsofta).

Uglavnom, odavno sam izgubio iluziju da od naše vlasti — koje god boje ona bila — možemo očekivati ikakve ozbiljne, strukturalne poticaje ulaganjima u visoke tehnologije. Bicro je dobra i hvalevrijedna stvar, i preporučujem svakome tko kreće u proizvodno high-tech poduzetništvo da im se obrati, ali to je jedna kap u oceanu. A u međuvremenu drugi pokreću Skypeove i Zemante, dok naši poduzetnici svoje projekte rade negdje drugdje.(stranim)

Reblog this post [with Zemanta]

5 thoughts on “Poticanje ulaganja”

  1. Iako se slažem s cijelim tekstom, čisto osvrt na Microsoft :). Naravno da je tržište u smislu veće investicije malo za Microsoft, ali koliko ja znam Microsoft je jedina tvrtka tog tipa koja je stvarno i investirala u razvojni i inovacijski centar u Hrvatskoj: Microsoft Innovation Center Varaždin. Upravo se priprema otvaranje dva nova centra koji će biti otvoreni u travnju. Centri, između ostalog, investiraju u razvojne programe za startupove (BizSpark, DreamSpark programi) i rade s mladim razvojnim tvrtkama… Dakle, Microsoft ulaže u nove domaće tvrtke i projekte i radi s domaćim proizvođačima softvera.

    Osobno bih bio sretan kada bi i drugi IT vendori barem približno slijedili taj primjer. Sad, znam da je to … svoga konja hvali, ali… Isto tako, politička pompa je neizbježna, ali nije niti nebitna – politika dođe i prođe, ali ako je projekt dobro zamišljen – on ostaje. Zapravo bi bilo odlično kada bi političari “dovlačili” strane brandove i gurali princip pravog tehnološkog parka (ne ova naša varijanta koja je više polu-inkubatorskog karaktera). MIC u Varaždinu je prošle godine napunio 3 godine postojanja i … ide dalje.

  2. Ratko, hvala na komentaru. Prvo, to što sam u članku spomenuo Microsoft ne znači da sam se nešto posebno napiknuo na vas — ista priča stoji i za IBM, Siemens ili Nokiu.

    Nadalje, BizSpark i DreamSpark su odlična stvar, ali moram biti iskren — oni su samo startupima koji koriste Microsoftovu tehnologiju omogućili ono što je korisnicima svih drugih tehnologija moguće odavno, a to je da za vrlo malo ili nimalo novca mogu napraviti i pokrenuti projekt. To je naravno odlična stvar, jer odabir tehnologije kod startupa ovisi isključivo o raspoloživom znanju, pa su prije toga developeri imali samo dva izbora ako im je MS tehnologija bila primarno područje: ili platiti skupe licence, ili biti ilegalan.

    No, u Hrvatskoj startupima ipak treba daleko više od toga, bez obzira na tehnologiju koju koriste. Potrebna im je edukacija, savjeti i mogućnosti ulaganja, a toga još uvijek ima premalo, naročito na onoj “prvoj liniji” seed razdoblja. Naravno, to nema veze s Microsoftom — nije njegov posao to osigurati — već je potrebna malo šira akcija.

  3. Ja mislim da se od naše države ne može očekivati puno više od trenutnog, oni su napravili bicro i hitro i tapšaju se po ramenima. Moja vizija kako ići naprijed je poticanje malog čovjeka, koji će se pokrenuti, snalaziti kako može, pa makar i radio vani, to će se širiti – ljudi u HR i ne znaju što je startup, poduzetništvo nam se svodi na services, a ne na proizvode. Kada se stvori poduzetnička atmosfera doći će investitori, pa makar od ovih koji su uspjeli koji će dalje investirati.

    Meni je najdrža priča koja ukratko ide ovako: dečko traži posao na monster i razmišlja: ja sam developer, mogao sam ja napraviti ovo (monster), znam programirati, a voditi business sigurno znam više nego moji dosadašnji šefovi. Scrolla na dno stranice i vidi ” NYSE: MWW” i kaže WOW! Monster je na burzi i zarađuje ogromnu lovu! Onda napravi on i svoj job sajt. Priča nema happy end, ali stekao je iskustvo za dalje i novi pokušaj. — Ne sjećam se gdje sam ovo čitao.

  4. @all: slažemo se. Mislim da bilo koja tvrtka mora pronaći maksimum kako potaknuti poduzetništvo i inovacije, ali imati i dobro okruženje koje ipak mora kreirati država. Kad se male ruke slože… mlin se okreće. Ali negdje mora biti i vode 🙂

  5. Ne radi se samo o materijalnim poticajima. Bitna je klima u društvu koja će poticati R&D i startupe. Tako da dečki i cure kažu “vidi, oni tamo to rade, zašto ne bismo i mi probali?”. Slažem se sa Zoranom. Moja metafora je garaža, ali ta “garaža” – kako je rekao Berislav – danas može biti i virtualna. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *