Inventura

Početak godine obično je vrijeme kad se rade razne analize i izvještaji — od novogodišnjih inventura preko prijava poreza na dohodak do godišnjih izvještaja poduzeća — kao i razni planovi za predstojeću godinu, budžetiranje i slično. Mene je na razmišljanje o tim temama potakao posljednji komentar na moj prethodni post, u kojem me Zoran pita neka zanimljiva pitanja. Stoga sam odlučio da moj odgovor njemu ne bude samo još jedan komentar, već kompletan članak koji će, nadam se, zanimati i druge.

Piše Zoran:

G. Lopac što mislite o ovoj krizi koja je očito sad došla u Hrvatsku i po nekim najavama(g. Gligorov) će nas pomest?

Kao što sam natuknuo u prethodnom postu, postoje razne vrste kriza. Ova naša kriza u mnogome se razlikuje od one koju vidimo u SAD-u i naročito Velikoj Britaniji, koje imaju drugačije strukture financijskih institucija. Tamo je to prije svega financijska kriza i recesija, dok se kod nas taj aspekt povezuje s drugim uzrocima krize koji se vuku već godinama, što rezultira u nekim specifičnim simptomima poput toga da vlada nema novca za plaće. No, nije na meni da puno razglabam o krizi — za to ima znatno pozvanijih od mene — te je bolje da ostanem na temi koju poznajem, a to su startupi.

Kako će se ona odraziti na startupove Hrvatskoj? No kako ste napisali, njima ne treba samo novac. Vjerojatno ste mislili energija ili nešto slično , koju će sad ljudi/tvrtke trošiti da bi se zadržali se u kakvom takvom minusu, samo da ne potonu? Stojite li još uvijek pri stavu da se neće puno toga promjeniti u regiji a i uže što se tiče vc i startupova??

Svakako — ali ne zato što mislim da će kriza zaobići ovu regiju ili da je kod nas na neki način bolje nego “vani”. Naprotiv, mislim to zato što ni dosad nije postojalo puno opcija kojima high-tech poduzetnik u Hrvatskoj i regiji može obratiti. Jedan od efekata ove krize je smanjenje sredstava raspoloživih za ulaganje u startupe — a kod nas takvih sredstava kod nas nije ni bilo; dapače, pojavljuju se inicijative kojih dosad nije bilo, o čemu ću pisati malo kasnije.

Ustvari, ako išta, mislim da će tehnološkim startupima biti lakše doći do investicija nego prije krize. Ovo zvuči apsurdno i mnogima besmisleno, no iza tog zaključka stoji vrlo jednostavna matematika.

U vrijeme najveće Web 2.0 manije izgledalo je kao da je dovoljno smisliti bilo kakvu blesavu ideju, staviti je na Web sa slatkim logotipom, pastelnim bojama i velikim slovima, te će investicija pasti s neba. Čitajući članke na TechCrunchu, Mashableu i sličnim siteovima moglo se lako steći dojam da svaki startup bez imalo problema može dobiti par milijuna investicija. Međutim, iza svakog projekta koji je našao ulagača nalaze još deseci startupa koji nisu ništa postigli. Kad su ulazni troškovi tako niski kao što je slučaj na Webu, nije nikakav problem pokrenuti startup — problem je naći originalnu ideju ili barem dobru konkurentnu prednost u staroj ideji, i kvalitetno je realizirati, a bez toga projekt brzo propada. No kad je kriza, broj onih koji su spremni uopće nešto pokrenuti bit će manji, jer je prirodna reakcija ljudi da u kriznim situacijama pokušaju zadržati kontrolu i smanjiti rizik. Stoga će oni koji se zaista odluče na skok u poduzetništvo imati daleko manju konkurenciju, ili da ponovo citiram Paula Grahama:

Technology trains leave the station at regular intervals. If everyone else is cowering in a corner, you may have a whole car to yourself.

S druge strane, kao što sam rekao, u našim krajevima nije bilo nekih mogućnosti pronaći ulagača u neki startup. Venture kapital je zakonski uređen prije dvije-tri godine, tradicija poslovnih ulagača je i teorijski i praktički nepostojeća, a državne inicijative bile su zanemarive i preopterećene birokracijom. No, tijekom posljednje dvije godine dogodio se takav niz promjena u svim navedenim smjerovima da sam iskreno zapanjen kad ih ovako zajedno rekapituliram.

Prije svega, država je oživjela stari projekt Bicro, dovevši nove ljude koji su unijeli novi život u tu instituciju. Njihovi razni programi nisu pogodno svakome, no već smo vidjeli znatna ulaganja kroz projekt RAZUM u domaće Web i mobilne startupe kao što su Renzoo i Shout’Em. Isto tako pojavili su se novi venture fondovi — prije svega slovenska Poteza, koja je već i investirala u hrvatski startup GoHome, a tu je i svježi domaći fond Nexus koji aktivno traži projekte. Prošle godine smo pokrenuli i prvu hrvatsku mrežu poslovnih anđela, CRANE — koja još prebolijeva dječje bolesti, ali koja okuplja kvalitetne ljude i kroz koju je već došlo do realizacije projekta OffSite.

Dakle, ona “jednostavna matematika” glasi otprilike: manji broj startupa + više potencijalnih ulagača = veće šanse za nalaženje investicija. Naravno, i dalje neće biti dovoljno imati samo ideju — što čini znatan dio projekata prijavljenih u CRANE — već će još i veću važnost imati izrađen prototip ili beta verzija, a po mogućnosti još i prvi konkretni klijenti. No kako rekoh, niski troškovi potrebni za Web startup čine to lakšim ostvariti nego ikada.

Upravo ti niski troškovi pružaju još jednu šansu modernim startupima, a to je bootstrapping — praksa u kojoj tvrtka ne uzima vanjskog ulagača, već vrlo rano počne ostvarivati profit kojeg potom reinvestira u vlastiti razvoj. Taj pristup nije pogodan kod projekata koji zahtijevaju velike početne investicije — ili kako ih mediji vole zvati kod “kapitalno intenzivnih projekata” — no kod Web startupa glavnina troškova odlazi u izradu aplikacije, što je relativno mala stavka. To posebno vrijedi ako je barem jedan od osnivača programer, pa barem dio aplikacije može napraviti za suvlasnički udio umjesto gotovinskog plaćanja (tzv. sweat equity).

Ukratko, moj savjet za pokretanje startupa može se svesti na tri jednostavne stavke:

  1. Pokušajte maksimalno smanjiti troškove, i što više vanjskih udluga i dobavljača pokušajte platiti udjelom umjesto gotovinom. To nije uvijek jednostavno, ali je moguće, no zahtijeva da prije toga odradite domaću zadaću (osnivanje tvrtke, jasni pravni odnosi itd); ali to je već tema za neki drugi post.
  2. Što je ranije moguće počnite ostvarivati prihode, te što prije i profit. Profitabilna tvrtka ne ovisi o vanjskom ulagaču, već može funkcionirati samostalno, a ako su troškovi dovoljno mali sposobna je i sama financirati vlastiti razvoj. Bitno je samo da imate jasan poslovno model, te da dobro planirate i kod kalkulacija uzmete u obzir sve troškove; primjerice nemojte zaboraviti vlastitu plaću (ili barem honorar), kao i onaj svojih partnera, jer je i to dio troškova firme. Možda imate sreću pa vam sve troškove još uvijek plaćaju roditelji, ali onda budite fer pa im prepišite barem nekoliko udjela. 🙂
  3. I možda najvažnije, pobrinite se da vaš projekt ima nekakav competitive advantage, odnosno da se nečim značajno izdvaja od konkurencije. Svjedoci smo velikom broju “me-too” projekata koji pokušavaju biti “hrvatski Fejsbuk” ili “najveći hrvatski news portal” — ovakvo diferenciranje osuđeno je na propast jer potencijalnim klijentima donosi praktički ništa više nego postojeća i etablirana konkurencija. Isto tako, smatram da se ne treba ograničavati na hrvatsko tržište: iako je ono još relativno nezasićeno, sama veličina svjetskog tržišta je nemjerljiva u odnosu na nju, a pritom su vam troškovi tek neznatno veći. Jasno, na svjetskom tržištu se teže diferencirati, ali to je još uvijek moguće, posebice ako se usredotočito na još dosta zanemarenu Europu.

I na kraju pita Zoran:

Te kako stoji vaš pokušaj pokretanja startupa, možete li reći jeste li i vi naišli na kakve probleme? Rekli ste da budete izvjestili za par tjedana, pa me zanima kako je to završilo?

Pa, završilo nije nikako, već se cijela stvar odvija znatno sporije nego što smo moj partner i ja planirali. Razloga tome ima više, a najveći je nedostatak jednog resursa koji je startupu nužan jednako kao i ulaganje i kvalitetni ljudi: vrijeme. Naime, i kolega i ja pripadnici smo ranijeg dijela X generacije, te imamo obitelji i brojne obaveze koje iz toga proizlaze. Zbog toga nismo mogli ostaviti sve na nekoliko mjeseci i živjeti na vodi i ekstravurštu dok ne razvijemo prototip, već moramo na njemu raditi uz ostale poslove koji nam ostvaruju redovan prihod i hrane obitelji. U tome i uspijevamo, iako sporije nego što smo se nadali; ali projekt polako napreduje i kad bude spreman za objavu budite sigurni da ćete ovdje prvi čitati o tome.

One thought on “Inventura”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *