O poslovnim planovima

Prije nekoliko dana povela se rasprava na newsgrupi hr.misc.poduzetnistvo, na temu Otvaranje portala. Tijekom rasprave dotaknula se tema poslovnih planova, i moj odgovor jednom od sudionika u toj raspravi, stanovitom “Marcu”, tijekom pisanja postao je dovoljno dug i zanimljiv širem krugu da sam ga odlučio objaviti ovdje.

Piše Marac:

Moje mišljenje jest da većina web-startupova ima vrlo niske troškove, ako je novac mjerilo vrijednosti. Jer često su dovoljna tri PC-a, jedna sobica s grijanjem, režijama koje se ionako plaćaju za tu sobicu, i telefon koji je već ionako spojen na tom mjestu. Slažem se s tobom da je dobro razdvojiti poslovni prostor, ali činjenica je da gore opisano može poslužiti trojici studenata da se zatvore u sobu na 3 mj i napišu neki novi komad softvera.

Veći trošak trojice studenata je njihovo vrijeme, koje su u ta 3 mjeseca mogli iskoristiti za lovljenje cura, polaganje ispita na faksu i slično. Ali oni svjesno idu na rizik, i ulažu svoje vrijeme kao početni kapital. Ja mislim da je ovo definicija većine web-startupova (ispravi me ako griješim).

“Većina” je dosta nejasno mjerilo; recimo da je to jedan, dosta čest, model nastanka startupa. Ima i drugih — recimo znam za jedan tim ne-programera, konkretno dva studenta s ekonomije koji su složili svoj poslovni plan, našli investitore (angel) i unajmili programere da im naprave aplikaciju.

Pitanja:
a) što je poslovni plan (zaista mnogo čujem o tome a ne mogu si točno predočiti viziju kako on izgleda i što sadržava) – može primjer ili je to tajna svakog tko ima poslovni plan?

Vjerovao ili ne, ključna riječ u toj frazi je “plan”. Dakle, ti možeš krenuti u biznis na slijepo, s nekakvom neodređenom idejom koliko ćeš potrošiti, koliko ćeš zaraditi i kojim tempom ćeš rasti. No ako želiš barem pokušati predvidjeti budućnost, kreni planirati.

Poslovni plan nije nikakva tajna — u svom najjednostavnijem obliku on se sastoji od dva dijela, od kojih ti za svakog treba po jedan spreadsheet u Excelu. Prvi dio je popis troškova — inicijalnih i mjesečnih — a drugi dio je popis prihoda, po mjesecima. Ako tek počinješ s poslom (kao u slučaju startupa), onda će brojevi u oba dijela biti samo procjene, no na tebi je da budeš iskren prije svega prema sebi i procjenjuješ što je moguće realnije. Ljudi često misle ako napumpaju prihode da će lakše privući investitora ili banku o koje traže zajam, ali to nije točno; i jedni i drugi imaju neke druge kriterije za određivanje investicije. Ako nisi siguran, uvijek stavi troškove veće a prihode manje — bolje da premašiš procjene nego da podbaciš; kao što je netko rekao, najdraža rečenica svakom investitoru u izvještaju o radu njegovog ulaganja glasi: “We’re beating the estimates!”

Poslovni plan mora prije svega poduzetniku reći koliko ima smisla njegov projekt i na koji način se on može realizirati. Moguće je da će prihodi biti toliki da će dalji rast i razvoj biti u potpunosti moguće financirati iz vlastitog obrta (ovdje mislim na obrt sredstava, ne na obrt kao vrstu biznisa); međutim, daleko su veće šanse da to ili neće biti realno, ili će toliko usporiti razvoj da će te sva konkurencija lako prestići, posebno na području visoke tehnologije (što uključuje i Web) gdje se promjene događaju brzinom munje.

Sekundarna funkcija poslovnog plana je da tvoje ideje iskomunicira drugima, a ovdje se prije svega misli na one koji ti mogu pomoći u financiranju tog biznisa. To može biti banka, ako želiš zadržati potpuno vlasništvo pa si odlučio tražiti zajam, ili beki vanjski investitor ako spreman podijeliti vlasništvo u biznisu za dokapitalizacijska sredstva. U ovom slučaju poslovni plan uključuje i neke dodatne elemente, kao što su detalji o djelatnosti kojom se baviš, biografije menadžerskog tima i tako dalje.

Primjera poslovnih planova na Internetu ima na tone, samo proguglaj po “business plan examples” i naći ćeš više nego što će ti ikad trebati. Imaj na umu da, iako postoje određene sheme i standardni elementi plana, svaki poslovni plan je priča za sebe i njegov sadržaj ovisi o brojnim faktorima — je li firma već postojeća ili se tek osniva, tražiš li zajam ili investiciju, o kojoj se djelatnosti radi, koji iznos ciljaš itd.

b) pošto su niski troškovi ulaganja, jasno je za uočiti da će većina ostvarenih prihoda biti dobit.

Ovdje ću te odmah ispraviti — pretpostavljam da si mislio reći kako je potrebno ulaganje nisko jer su u gore opisanom primjeru niski troškovi, no to nije nužno točno. Naime, točno je da su niski troškovi razvoja; no da bi neka tehnička ideja postala kompletan biznis potrebna su brojna ulaganja — u tehničku podršku (ovo ovisi o tome koliko to rješenje ima korisnika — ne klijenata!), u prodaju i marketing, u distribuciju itd. Uvijek treba imati na umu da je — posebice u području visoke tehnologije — najskuplji element radna snaga, što uključuje i te studente-osnivače. Čak i ako oni u početku ne uzimaju nikakvu plaću, njihovo vrijeme i rad imaju svoju vrijednost i to poslovni plan mora uzeti u obzir.

Dakle, potrebno je jako puno truda dok se ostvari dobit. Treba biti svjestan da svaki biznis, bez obzira o čemu se radilo, starta s troškovima većim od prihoda, što znači da ga na neki način treba financirati. Koliko brzo će prihodi narasti i kad će se doseći break-even point — e to je jedno od temeljnih pitanja na koja mora odgovoriti poslovni plan.

I kako onda izraditi poslovni plan, kako ga fokusirati? I na kraju krajeva, ako ga ovi studoši i naprave (odnosno plate nekome da im napravi poslovni plan) što će dalje s tim? Diploma fakulteta se spremi u ladicu i eventualno kopija priloži prilikom javljanja na natječaj za posao. A poslovni plan?

Kao što sam gore napisao, poslovni plan prije svega služi poduzetniku da ima jasnu ideju u što se upušta. A u praksi, poslovni plan je prvi dokument kojeg ćeš pokazati potencijalnom investitoru kojeg si zainteresirao za svoj projekt ili tvrtku. Na temelju tog plana on može dobiti prvu ideju o čemu se radi i je li to realno, te ulazi li uopće u područje njegovog investicijskog interesa. Ako ga poslovni plan dovoljno privuče, investitor će se baciti u detaljnije proučavanje (tzv. due diligence) tebe i tvoje tvrtke/projekta, kako bi ustanovio jeste li vi uopće sposobni realizirati taj plan.

A što je najvažnije, kad jednom posao krene, poslovni plan nije dokument koji čuči u ladici i skuplja prašinu — poduzetnik u njemu ima odličnu polaznu točku na temelju koje može pratiti koliko dobro napreduje, u kojim procjenama je pogriješio i što treba revidirati.

One thought on “O poslovnim planovima”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *