Kako je prodan Who is Hosting This

Proteklih tjedana mogli ste uočiti neki od medijskih napisa o projektu Who is hosting this?, rezultatu domaće inicijative i znanja, koji je prodan međunarodnoj online marketing tvrtki Quality Nonsense. Kako je to odličan primjer uspješnog pokretanja Web startupa iz Hrvatske, zamolili smo Gordana Orlića, jednog od autora tog projekta, da napiše par riječi o cijelom iskustvu.

Kupci ne vole promjene. Vizualne promjene na ambalaži, drugi način pakiranja, pa čak i promjena mjesta na polici u dućanu mogu negativno utjecati na prodaju nekog proizvoda. Kupci žele konstantno, sigurno iskustvo, žele znati što kupuju i što dobivaju. To je razlog zašto se proizvodi poput kruha i “uobičajenog” voća poput banana dobro prodaju. U koji god dućan došli znate što ćete dobiti. Već ste to kupovali i znate što vas čeka. Sve eventualne “varijable” poput veličine banana ili odstupanja u cijeni možete riješit tako da uvijek na istom mjestu kupujete i istu marku. Upravo opisana sigurnost i “poznat teritorij” je nešto što ne postoji prilikom prodavanja Web projekta i jedan je od najvećih problema prilikom sklapanja posla.

Jedan od početnih problema je što zapravo ne znate što prodajete (ne, “prodajem Web site” ne znači znati što prodajete), ne znate što kupac želi kupiti i k svemu tome vrlo vjerojatno ste udaljeni tisućama kilometara od kupca, što doprinosi osjećaju nesigurnosti. Kvaliteta projekta, cijena i slični tehnički detalji zapravo su nevažni, ono što je prava prepreka prilikom prodaje je komunikacija.

Ozbiljne i manje ozbiljne ponude

Ubrzo nakon pokretanja servisa Who is Hosting This (WHT) u srpnju 2007. godine, počele su stizati prve ponude za kupnju. U narednim mjesecima javilo se još barem 10 ljudi na koje sam utrošio nezanemarivo vrijeme i još barem 10 kojih se sjećam, ali na njih ne gledam ozbiljno. Zbog čega se nismo uspjeli dogovoriti sa spomenutom desetoricom? Cijena? Uvjeti plaćanja? Ne, neki su nudili veće iznose nego što smo na kraju dobili, ali ja sam na temelju nekoliko razmijenjenih mailova procijenio da s njima poslovanje neće biti moguće. Jesam li pogriješio? Lako je moguće da jesam, i uz adekvatan trud posao se mogao sklopiti, ali ne smatram da sam pogriješio jer intuicija je jedina stvar koja vam može pomoći da ocijenite koliko je normalna i ozbiljna osoba koja živi tko zna gdje i s kojom ste razmijenili šest rečenica mailom.

Nisu (baš) svi ljudi lopovi

Prodajete li forum kvaliteta tehničke realizacije se svodi na sljedeće: radi li forum s normalnim uptimeom, je li ga moguće administrirati, ima li većinu điđa-miđa koje korisnici žele i može li se s relativnom lakoćom nadograđivati. S obzirom da su šanse 90% da prodajete instalaciju nekog Open Source foruma, sva tehnička pitanja postaju irelevantna i kupac će se baviti stvarima poput ukupnog broja korisnika, aktivnog broja korisnika i sličnog. Kod WHT-a je situacija prilično drugačija. Tehnička realizacija je u većoj mjeri ono što smo prodavali i kupca je itekako zanimalo kako to radi. Ne, Richard (op. vlasnik londonskog Quality Nonsensa koji je kupio WHT) nije programer i fućka mu se je li stvar napisana proceduralno ili objektno (za razliku od mnogih domaćih “menađera” koji prilikom kupovine nekog Web rješenja usput dokazuju i svoje velebno programersko znanje), ali ga itekako zanima hoće li njegov “tech guy” to moći održavat i na čemu se cijeli servis oslanja. Dakle, čovjek mora vidjeti kôd i/ili povjerljive dokumente. Ali ako mu to damo prije nego što je platio sigurno će nas prevariti. S druge strane on ne želi kupiti mačku u vreći. I što sada? Za početak odaberite neki od servisa poput Escrowa, ali moja preporuka je upotrijebite zdrav razum i intuiciju, jer će u nekom trenutku netko morati popustiti i pokazati malo povjerenja.

Nema džabe ni u babe

Kada vam se dijete rodi to košta, kada vam baka umre i to košta, a zamislite i kada nešto prodajete i to košta. Hrpa sitnih troškova poput transfera domene, zatim troškova transakcija i Escrowa lako se nabere na nekoliko stotina dolara koje valja imati u džepu. No, pravi trošak je vrijeme potrebno da se sve dogovori i obavi. Samo seljenje WHT-a na novi server trajalo je 5 dana. Već vidim sve one koji me proglašavaju nesposobnim jer “kaj ti je to prebacit par pe-ha-pe fajlova i bazu”, ali opet dolazimo do problema povjerenja. WHT se postavljao na server kupca na kojem već postoji hrpa siteova i sasvim je jasno da nisam dobio root pristup. Nažalost za instalaciju je root pristup bio potreban zbog kompajliranja novih PHP modula i instalacije cijene ergele dodatnih alata. I eto, nakon 5 dana prebačeno je tih par PHP fileova i baza od 4 GB-a.

Uz dosta truda, sve se može

Prodaja je posao kao i svaki drugi — valja ga obaviti. Nije odveć zabavan i postoji potencijal za krajnje neugodne situacije, no kada sve dobro prođe zadovoljstvo je neupitno.

Prije prodaje dobro provjerite kome prodajete projekt. Ako se radi o osobi koja je u vašoj branši i već ima nekoliko sličnih projekata tada su šanse da će vas prevariti puno manje i što je još važnije vrlo vjerojatno će vaš projekt napredovati i biti dalje razvijan.

Who is Hosting This? su u srpnju 2007. godine pokrenuli Stanislav Šredl i Gordan Orlić. Projekt je krenuo u javnosti digganjem što mu je osiguralo veliku posjećenost u samom početku i izuzetan broj backlinkova. Pružajući jednostavan odgovor na jednostavno pitanje “tko hosta ovaj site?” sve više ljudi je dolazilo na WHT oduševljeni upravo tom jednostavnošću. Do danas niti jedan site nije u potpunosti kopirao funkcionalnost koju pruža WHT.

Reblog this post [with Zemanta]

2 thoughts on “Kako je prodan Who is Hosting This”

  1. Razlog zašto se nabrojani proizvodi prodaju je “nužnost” i svakodnevna potreba a ne ambalaža .
    U vrijeme pred 30 godina “Vegeta”; “Kiki” bomboni ; “Mocca” kocke su izgledale sasvim drugačije.I jako malo bi se tih i takvih retro proizvoda danas prodavalo da nisu i designerski u skladu s vremenom u kojem se prodaju.
    U marketinškom smislu sve se temelji na “promjenama” i dinamici a ne na statičnosti.
    A “kvaliteta” je empirijski dokazan osjećaj dok je abmalaža “vizualni” osjećaj.I ambalaža ja samo sredstvo koje ima ulogu mene potrošača “natjerati” da se u meni važnu i kvalitetu tom prvom metodom uvjerim.Promjena ambalaže , kod mene potrošača, može uzrokovati samo početnu zbunjenost i ništa više.Jer o kvaliteti toga istog proizvoda već postoji moj osobni “sud” .I sama promjena ambalaže, cak i ako nije po mom ukusu kod mene osobno ne može neutralizirati i dokazanu kvalitetu.Ali može postići suprotno,kod nekoga tko taj proizvod jos nije koristio.Ali, prvo se treba riskirati.A rizik je opasan, jer u trenutku riskiranja se ne zna kakve rezultate će polučiti.Zato,oni koji odlučuju o tom riziku radije ne riskiraju jer svaki rizik nosi sa sobom moguće posljedice za njih same.Pa se zadovoljavaju metodom statičnosti uz djelomično gornje obrazloženje svojeg “nečinjenja” ničega .
    Dapače,ja volim promjene.Daleko više nego statičnost koja u masu slučajeva ne samo da izgleda već i jest “zapuštenost”.
    I naravno da će micanje “Orbita” podalje od blagajne u trgovačkom centru gdje ih djeca trpaju u mamina kolica (dok mama suti jer se ne želi svađati čekajući u redu) imati za posljedicu pad prodaje.I naravno da će stavljanje proizvoda “na sniženju” umjesto u visini očiju na skroz donju policu u istom tom centru imati za posljedicu slabiju prodaju.
    Ali to po meni nema nikakve veze sa promjenom ambalaže.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *