Zasto ne postoje hrvatski (ili luksemburski, ili estonski, ili malezijski…) startupi

Na blogu Nenada Bakica povela se zanimljiva rasprava povodom njegovog posta o optimisticnim perspektivama hrvatskog gospodarstva (bez smijeha, molim, clanak je vrlo ozbiljan), i u komentarima je spomenuto ulaganje u hrvatske startupe kao jednu opciju plasiranja viska likvidnosti sustava koju je Nenad pokazao da postoji.

Iako sam se u posljednje vrijeme povukao iz sfere hrvatskih startupa — pa i iz Hrvatske opcenito — morao sam komentirati kako bih pojasnio u cemu je problem s pristupom promatranja startupa kao “buducnosti” i “spasitelja” hrvatskog gospodarstva, a koji je u posljednje vrijeme sve vise prisutan u nacionalnim medijima.

Continue reading Zasto ne postoje hrvatski (ili luksemburski, ili estonski, ili malezijski…) startupi

Kako odrediti valuaciju

Iako je CRANE još od osnivanja (čak i prije toga, i dugo poslije) bio korisnik alata AngelSoft, koji je nedavno preimenovan u Gust, tek sam nedavno otkrio odličan blog kojeg na tom sajtu piše grupa iskusnih poslovnih anđela. Između ostalog, tu možete pratiti seriju pod naslovom Valuations 101, čija je tema prikaz raznih metoda za izračunavanje valuacije startupa. Mnoge od tih metoda su vrlo kompleksne i zahtijevaju razne izračune, praćenje određenih metrika itd.

Međutim, na koji god način izračunali valuaciju, ne smije se zaboraviti činjenica da je osnovna svrha valuacije da se dvije strane u pregovorima — najčešće osnivači i investitori u ranijim fazama, ili sadašnji suvlasnici (osnivači, investitori, zaposlenici itd) i potencijalni kupci cijele tvrke u kasnijim — dogovore oko temeljne vrijednosti oko koje se zatim formira transakcija (ulaganje ili akvizicija) i prijenos (dijela) vlasništva. Zbog tog razloga, koju god da metodu koristite, rezultat tog izračuna možete objesiti kolokvijalnom mačku o rep ako druga strana ne prihvaća vašu valuaciju i ima svoj izračun sa znatno drugačijim rezultatom. Pojednostavljeno gledano, to je kao da želite prodati stan, i koliko god vi željeli naći kupca za €3000 po kvadratu, od posla neće biti ništa ako nitko nije spreman ponuditi više od €1600.

Dakle valuacija je jedna vrlo subjektivna veličina, ali da stvar bude gora ona se i konstantno mijenja — razni faktori svakodnevno utječu na njezin iznos. Napravili ste novu vrlo korisnu funkcionalnost u vašoj aplikaciji? Čestitamo, valuacija vam, je upravo porasla! Google je izbacio novi servis koji izravno konkurira vašem rješenju? Damn, ode valuacija u podrum…

I odjednom, pojavio se potencijalni zainteresirani ulagač, i vi morate iz gore opisanog kaosa izvući jednu cifru koju ćete postaviti kao svoju početnu točku u pregovorima… Kako?

Continue reading Kako odrediti valuaciju

Zašto Farmeron ne može naći front-end programera

Posljednjih nekoliko dana Hrvatski je internet zatrpan člancima na temu kako osječki startup Farmeron traži programera za Web front-end development, te nudi odlične uvjete, ni ne uspijeva pronaći nikoga. Sve je počelo člankom s Farmeronovog službenog bloga, u kojem opisuju kako nakon sedam tjedana nisu pronašli nikog tko bi zadovoljio, te ponovo pozivaju kandidate ističući prednosti radnog mjesta:

1) making 10k kn net per month,
2) becoming an equity option holder in our company,
3) getting other nice little benefits (like free food, cool gadgets),
4) doing some extraordinary, crazy things for farmers of the world

Naravno, uključen je i link na detaljniji opis onoga što se nudi.

Nakon ovog članka zaredao je niz članaka i komentara po drugim domaćim blogovima (Netokracija, Rep.hr…), kao i na Twitteru i Facebooku, a svugdje se posebno ističe nevjerica da nitko ne želi seliti u Osijek za tako dobre uvjete, da su ljudi lijeni i razmaženi, da bi svi htjeli biti u Zagrebu itd. Iako sam se dugo suzdržavao od komentara u cijeloj priči, evo ovaj članak je dokaz da nisam izdržao te da jednostavno moram iznijeti svoje viđenje stvari.

Continue reading Zašto Farmeron ne može naći front-end programera

Konkurencija 101

Suočen s brojnim prijavama koje pokazuju sasvim krivo viđenje konkurencije od strane prijavljenih studenata, član sudačkog žirija App Start Contesta 2012. Darian Škarica — ujedno i sam pokretač startupa Mash.me — napisao je kratak tekst o tome što je to konkurencija. Darian nas je zamolio da doprinesemo članku svojim viđenjem konkurencije, a mi smo zauzvrat ponudili da članak u cijelosti objavimo ovdje.

Continue reading Konkurencija 101

Šest najčešćih startup mitova

NAPOMENA: Ovaj je članak izvorno objavljen na portalu 24sata, a ovdje ga donosim onakvog kakvog sam poslao, bez ikakvih uredničkih intervencija (tako da je moguće da ima pravopisnih i inih pogrešaka, nisam provjeravao). Međutim, u ovoj verziji donosim i jedan bonus mit, kojeg sam se sjetio naknadno a koji je barem jednako čest kao i ostalih pet.

Kad sam zamoljen da napišem nekoliko savjeta za članak u sklopu natječaja InspirAkcija, razmišljao sam koji bi savjeti mogli u najmanje prostora usmjeriti mlade Internet poduzetnike na najbolji put prema uspjehu. Jedan od temeljnih problema hrvatske startup scene leži u tome da između nas i svjetskih centara tehnološkog razvoja — prije svega Silicijske doline u USA, ali i Londona i Berlina u Europi — postoje brojni filteri koji iskrivljuju realnu sliku o tome što je zaista važno i koji su elementi uspjeha.
Continue reading Šest najčešćih startup mitova

Alati za startupe

Everything should be made as simple as possible, but no simpler.

Albert Einstein

Na posljednjoj Startup srijedi bilo je dosta govora o načinima kako poduzetnici mogu uobličiti i razraditi svoje ideje i definirati poslovni koncept. Prošla su vremena kad je trebalo imati poslovni plan od 50 stranica s gomilom grafikona i tablica — potrebno je imati osnovnu, ali jasnu ideju što se želi napraviti i na koji način, ali bez suvišnih detalja i komplikacija.

Međutim, mnogi poduzetnici nemaju jasnu ideju kako uobličiti svoj koncept, i potrebna im je pomoć kako bi definirali ključne detalje. Srećom, danas postoje brojni alati koji mogu pružiti tu pomoć, pa ćemo ovdje navesti neke od njih:

Continue reading Alati za startupe

EU Dorado

U komentarima na post Nenada Bakića, kojeg sam komentirao u mom prethodnom članku, komentator hrvojer pitao je:

G. Bakić, što mislite, u kojim je europskim zemljama najpovoljnija klima za mlade ljude koji žele pokrenuti vlastiti posao?

Obzirom da je to jedno područje koje proučavam već niz godina, odlučio sam odgovoriti umjesto Nenada, naravno u okvirima svog ograničenog poznavanja teme.

Continue reading EU Dorado

Što su to startupi?

Već duže vremena razmišljam o tome što je to “startup” i kako ga možemo definirati, te imam li uopće ja sâm jasnu sliku na što mislim pod tim pojmom. U prošlosti sam znao ući u žustre rasprave na tu temu, i zaključak je bio da očito svakome taj pojam znači nešto drugo, a da svi — kao i obično — vjerujemo da je upravo naša definicija najprezicnija. :)

Eric Ries je startup definirao ovako:

A startup is a human institution designed to create a new product or service under conditions of extreme uncertainty.

Iako je to dosta dobra definicija, meni se osobno čini malo previše općenita, pa sam formirao vlastitu, koja nije ovoliko sažeta poput Ericove, ali definitivno jasno određuje barem na što ja mislim pod pojmom “startup”.

Continue reading Što su to startupi?

Revolucija u nastanku

Većina ljudi nažalost toga nije svjesna, ali upravo se nalazimo usred velike tranzicije i promjene u načinu rada i poslovanja, koja će podjednako promijeniti način života kao što je to učinila industrijska revolucija prije dvjestotinjak godina. Seth Godin je na tu temu jako dobro napisao:

Job creation is a false idol. The future is about gigs and assets and art and an ever-shifting series of partnerships and projects. It will change the fabric of our society along the way. No one is demanding that we like the change, but the sooner we see it and set out to become an irreplaceable linchpin, the faster the pain will fade, as we get down to the work that needs to be (and now can be) done.

Kao što je industrijaizacija potjerala ljude s polja u tvornice, tako ova nova revolucija — nazovimo ju “softverizacija”, a koju je Marc Andreessen savršeno opisao citatom In short, software is eating the world. — seli ljude iz tvornica u individualne urede ili čak i kuće. Kao što industrijalizacijom nije nestala potreba za poljoprivredom, i dalje će postojati tvornice i velike firme, ali one će uglavnom a) zapošljavati robote i b) biti u zemljama s velikom populacijom i jeftinom radnom snagom.

Političari obožavaju industrijalizaciju, iz dva razloga: a) ona im omogućuje da s jednog mjesta upravljaju velikim brojem ljudi, kroz relativno mali broj velikih tvrtki na koje imaju izravan utjecaj, te b) zato što ih je ona i stvorila, prije nje se na vlast dolazilo ili rođenjem ili silom. Zato ne očekujem da tako skoro oni uvide ovu promjenu koja se događa, ali to će na kraju biti neminovno. Svi pokušaji da se na silu zadrži status quo osuđeni su na propast.

Ukratko, očekuje nas razdoblje vrlo dinamičnog poslovnog okruženja, bez osigurane sigurnosti i stabilnosti radnog mjesta, ali s puno prilika za one koji će se najbolje prilagoditi. Česte promjene radnih mjesta, rad s udaljene lokacije (bilo to od kuće, iz privatnog ureda ili dijeljenih prostora, kojih će biti sve više) i paralelni rad za više poslodavaca bit će pravilo, a ne više iznimka. Značaj formalne edukacije i “papira” postat će sve manji, jer će se puno više cijeniti konkretno iskustvo i znanje stečeno u praksi.

Za kraj ću prenijeti odličan citat Chrisa Dixona: Predicting the future of the Internet is easy: anything it hasn’t yet dramatically transformed, it will.

P.S. Ovaj članak je izvorno nastao kao komentar na odličnu analizu Nenada Bakića u članku Visoka nezaposlenost će vjerojatno biti dugoročan i žilav problem.